Ukrajinski zrakoplovi F-16 moraju loviti ruske bombardere Suhoj, koliko god opasno to bilo

Primitivne klizne bombe vjerojatno su najvažnije oružje u čitave dvije godine rata u Ukrajini.

Vjerojatno su važnije i od eksplozivnih FPV dronova, a čak i od tradicionalnog vladara u bitkama: artiljerije.

U ovom trenutku, Ukrajina ne može učiniti mnogo protiv njih. Najboljih ukrajinskih projektila i bacača ima očajno malo, a sovjetski borbeni zrakoplovi nemaju dovoljan domet da bi se borili protiv bombardera koji izbacuju ove bombe. Uz to, zrakoplovi F-16 iz Europe koji bi mogli Ukrajincima pružiti nekakve šanse, još nisu stigli.

Bombarderi Suhoj ruskih zračnih snaga svakog dana izbacuju stotinjak kliznih bombi KAB s udaljenosti od nekih 60 kilometara, sustavno uništavajući ukrajinske obrambene položaje i olakšavajući posao jurišnim skupinama ruske kopnene vojske koja ostvaruje napretke, ali za to plaća veliku cijenu.

Bombe KAB veliki su razlog zašto se ukrajinski garnizon prošlog mjeseca odlučio povući iz Avdiivke na istoku zemlje nakon brutalne četveromjesečne borbe.

Na vrhuncu bitke za Avdiivku sredinom veljače, ruske zračne snage na grad su izbacile 250 tih bombi u samo dva dana. “Ove bombe potpuno uništavaju sve položaje,” napisao je Egor Sugar, vojnik u ukrajinskoj 3. jurišnoj brigadi koja je štitila ukrajinski garnizon pri povlačenju.

Kampanje bombardiranja

Kampanja bombardiranja Avdiivke mogla bi “dovesti do promjene u ruskim operacijama na drugim dijelovima fronte,” upozorili su iz Instituta za proučavanje rata u Washington D.C.-ju nakon pada grada.

Bili su u pravu. Ruske kampanje bombardiranja svakog grada kojeg žele zauzeti postale su standardna praksa. “Prije napada, Rusi na ukrajinske položaje izbacuju bombe KAB iz zraka i napreduju uz artiljerijsko granatiranje,” objašnjavaju iz ukrajinske analitičke skupine Frontelligence Insight.

Ruski kopneni napadi koji slijede “relativno su maleni opsegom, ali su konzistentni i česti,” objašnjavaju iz skupine. “U kombinaciji sa zračnom kampanjom, artiljerijskim napadima i dronovima, ovi napadi značajno iscrpljuju” ukrajinske trupe koje se bore s nestašicom streljiva.

Na taj način je ovo bombardiranje izbacilo Ukrajince iz Avdiivke i, u narednim tjednima, iz sela zapadno od tog razrušenog grada. Očito namjeravajući pojačati napade na Bilohorivku, nekih 90-ak kilometara sjeverno od Avdiivke, Rusi izbacuju sve više bombi i na to naselje.

Ukrajinske zračne snage nakratko su se suprotstavile ruskim bombarderima u tjednima nakon pada Avdiivke. Navodno su poslali mobilne bacače za američke protuzračne projektile Patriot (svaki ima domet do 145 kilometara) i srušili 13 ruskih zrakoplova Suhoj Su-34 i Suhoj Su-35 u samo 13 dana.

Ipak, 9. ožujka je jedan vješti – ili barem sretan – ruski pilot dronova primijetio tim za upravljanje Patriotima kako se kreće nekih 30-ak kilometara od linije fronte i na njih poslao balistički projektil koji je raznio dva ukrajinska bacača i navodno ubio timove.

Budući da zbog proruskih Republikanaca u američkom Kongresu više ne mogu primati pomoć SAD-a, ukrajinske zračne snage ne mogu jednostavno zamijeniti bacače Patriota koje gube. Uzevši u obzira da zračne snage ukupno imaju samo desetak bacača, ne iznenađuje kako su nakon napada 9. ožujka povukli preostale Patriote dalje od fronte.

Istovremeno su ruski tehničari prilagodili su dizajn bombi kako bi im povećali domet od 40 do 65 kilometara. Ravnoteža moći naglo se promijenila i ukrajinska protuzračna obrana više se nije mogla boriti protiv ruskih bombardera.

Ne treba računati da će ukrajinski MiG-ovi ili borbeni zrakoplovi Suhoj moći preuzeti taj posao na fronti. Ukrajinske zračne snage imaju nekoliko desetaka zrakoplova Mikoyan MiG-29 i Suhoj Su-27 koji svojim radarima mogu detektirati zračne mete na udaljenosti od 80 do 96 kilometara i boriti se protiv njih na udaljenosti od nekih 40-50 kilometara svojim projektilima R-27.

Zrakoplovi bez elektronskih ometača

To znači da moraju prijeći liniju fronte – što ukrajinski piloti ne rade često, i s dobrim razlogim. Ukrajinski borbeni zrakoplovi nemaju elektronske ometače. U letu blizu ili iza ruskih linija, oni su iznimno ranjivi na rusku protuzračnu obranu.

Ukrajina bi od Danske, Nizozemske i Norveške uskoro trebala dobiti 50 ili 60 zrakoplova F-16 američke tvrtke Lockheed Martin, a to bi njihovim zapovjednicima moglo otvoriti nove opcije. Ti zrakoplovi imaju sustav samozaštite AN/ALQ-213 koji veže senzore, ometače i protumjere za zaštitu zrakoplova od projektila i mogli bi sigurno letjeti bliže linijama fronte, pa čak i iza njih.

Piloti zrakoplova F-16 mogu primijetiti mete na udaljenosti od preko 110 kilometara i gađati ih s udaljenosti od preko 90 kilometara, što je dovoljno daleko da unište bombardere bez da moraju ući duboko u zračni prostor koji kontrolira Rusija.

Možda je najvažnije to da su ovi zrakoplovi opremljeni projektilima AIM-120, koji imaju vlastite malene radare, što znači da se pilot može udaljiti nakon što ih ispali.

Ne može se tvrditi da je F-16 s projektilima AIM-120 nekakvo superoružje koje je potpuno otporno na neprijateljske projektile. Jednom kada ih počnu koristiti u borbama za nekoliko tjedana ili mjeseci, Ukrajinci će sigurno izgubiti zrakoplove i pilote, možda i veliki broj. Pitanje je što će Kijev tom žrtvom dobiti.

Ako ukrajinski zapovjednici zaista ozbiljno shvaćaju opasnost koju ruske bombe KAB predstavljaju za ukrajinske pozicije na zemlji, moraju F-16 koristiti agresivno i napadati ruske zrakoplove Suhoj.

“Izazov koji predstavlja učestalo korištenje bombi KAB vjerojatno neće nestati,” objašnjava Frontelligence Explained, “a on bi se mogao riješiti samo kroz dodatnu nabavu i korištenje sustava protuzračne obrane Patriot i zrakoplova F-16 opremljenim naprednim projektilima.”

Autor originalnog članka: David Axe, Forbes
Link: Ukraine’s F-16s Must Hunt Down Russia’s Sukhoi Glide Bombers – Even If It’s Dangerous
(Prevela: Nataša Belančić)