Uspjeh hrvatskih snaga u bitci za Bosansku Posavinu

Nakon što su 16. travnja 1992. godine srpske snage zauzele sela Gornje i Donje Kolibe hrvatske snage predvođene 108. brigadom Hrvatske vojske povratile su dan ranije izgubljeno područje. Bio je to do tada najveći uspjeh hrvatskih snaga u bitci za Bosansku Posavinu.

“Akcija vraćanja Gornjih Koliba u naše ruke meni kao zapovjedniku izgledala je kao na filmu. Zapravo, ne znam je li to tako nešto moguće prikazati i na filmu. Toliko borbenih aktivnosti u samo dva dana, tenkovsko-topnički napadi, masakr civila i na kraju snažan protuudar s naše strane nešto je što se ne  može opisati riječima. Ova akcija pokazala je sposobnost i spremnost običnih ljudi s lakim naoružanjem da zaustave jednu takvu oklopno-mehaniziranu silu u nakani da uđu u Bosanski Brod. Neprijatelj je doživio nešto o čemu nije mogao ni sanjati“, kazao je za Večernji list jednom prilikom Đuro Vukovac, zapovjednik prve satnije prve bojne 108. brigade iz Slavonskog Broda. Ta postrojba imala je u toj bitci dvojicu poginulih pripadnika – Matu Tomaševića i Ivu Abramovića. Neprijatelj je imao znatno veće gubitke o čemu svjedoči brzojavka s kojom je Zapovjedništvo 2. vojne oblasti JNA upoznala podređene postrojbe o stanju na tom dijelu bojišnice:

“U obrambenim dejstvima oko Bosanskog Broda neke jedinice 1. Operativne grupe/17. Korpusa su u toku 16. i 17.04.1992. godine, zbog nedovoljne pripremljenosti jedinica i propusta u rukovođenju i komadovanju pretrpile gubitke u ljudstvu (9poginulih i oko 20 ranjenih) i borbenoj tehnici (uništeno ili oštećeno 9 tenkova i oklopnih transportera). Slabosti su sledeće: – nepripremljenost jedinica u savlađivanju minskih prepreka (minskih polja) i kanala, slabo inženjerijsko izviđanje i nedostatak grupa za uklanjanje mina ispred pokreta tenkova; odvajanje tenkova od sopstvene pešadije i izlaganje vatri neprijateljskih protivoklopnih sredstava sa bliskih odstojanja; nedovoljno sadejstvo između tenkovskih posada u okviru iste jedinice, posebno u slučaju kriznih situacija kada je trebala međusobna podrška vatrom pri promeni položaja ili izvlačenja iz ugroženog rejona; oklopna jedinica je uvedena u borbu a da predhodno nije uvežbana-pripremljena da zajedno sa drugim rodovima, posebno pešadijom dejstvuje skladno vatromi pokretom; jedinice Teritorijalne obrane nisu dovoljno pripremljene za izvršavanje borbenih zadataka u združenom boju. Upozoravaju se komande i starešine da stečena iskustva treba odgovorno izučiti i koristiti u pripremi za borbu i upotrebi jedinica

u borbi, kako bi se raspoložive snage racionalnije i efikasnije koristile i smanjili gubici.“

Od šest tenkova koje je JNA izgubila, pet tenkova T-55 je zarobljeno, osposobljeno i odmah iskorišteno protiv njihovih dotadašnjih vlasnika. Od njih je naime formirana oklopna bojna 101. bosanskobrodske brigade Hrvatskog vijeća obrane.