(VIDEO) 26. veljače 1994. Za predsjednika Udruge dragovoljaca DR izabran Tomislav Merčep – čovjek koji je organizirao obranu Vukovara od agresije četnika i JNA

Na Drugom saboru Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, dana 26. veljače 1994., u Zagrebu javnim glasovanjem za predsjednika izabran Tomislav Merčep.

Tomislav Merčep je čovjek koji je najzaslužniji da Vukovar nije pao bez borbe još prije općeg napada JNA u kolovozu 1991. godine. On je prvi organizirao obranu Vukovara, a Blago Zadro obranu Borova Naselja. Te neizmjerne zasluge u obrani grada-heroja Merčepu ne može nitko oduzeti, a hrvatski narod sve zapovjednike obrane Vukovara (Merčep, Dedaković, Borković) ne smije zaboraviti.

Na ovom linku kao i na dnu teksta je poveznica na intervju s Tomislavom Merčepom o prvim danima obrane Vukovara i najvažnijim uspjesima ZNG i policije da se organizira obrana grada. 

Tri zapovjednika obrane Vukovara (Merčep, Dedaković, Borković) prvi puta 2013. godine na postrojavanju slavne 204. brigade

“Ja sam bio sekretar narodne obrane na područiju cijele općine te sam obranu promatrao na području cijelog teritorija. Moje djelovanje je išlo u tri smjera. Najprije sam uvidio da je jedan od najvećih problema prometna povezanost, jer je cesta od Vukovara prema Vinkovcima vodila kroz Bršadin, koje je inače mjesto naseljeno Srbima. Znao sam da nam tu mogu presjeći komunikaciju prema Vinkovicima i naložio sam da se napravi cesta Marinci – Bogdanovci. Izgradili smo je za 15 dana. Nadalje, poradi lakše organizacije sam općinu podjelio na nekoliko djelova, sa sjedištima obrane u Vukovaru, Iloku, Babskoj i na sjeveru u mjestu Ćelije… No, za obranu Vukovara su izuzetno značajne akcije koje su izvedene u lipnju kada je oslobođen Lužac, dio Borova naselja i to oslobađanje je stvorilo kompaktan prostor za obranu. Lužac je mjesto između Vukovara i Borova naselja koje je ključna komunikacijska točka i kasnije je veliki broj napada išao u smjeru presjecanja obrane na tom mjestu, a kad su uspjeli to je bio kraj. Nadalje, opkolili smo vojarnu, Negoslavce i Petrovu Goru što je izoliralo djelovanje onih najbližih točaka koje su nam bile prijetnja… Potpuno nepoznat podatak je da je od svih Srba koji su živjeli u nekadašnjoj Vukovarskoj općini u ratu na strani agresora sudjelovalo samo 10 % ljudi. A isto tako je malo poznat podatak da od ukupnog broja branitelja Vukovara 6% su bili Srbi. Dakle, Vukovar su napadali agresori koji su na područije Vukovara došli iz drugih mjesta, poglavito iz Srbije, a branili su ga domaći ljudi među kojima je bilo svih, Hrvata, Njemaca (Švaba), Srba, Rusina, Mađara, Slovaka, Albanaca, Hrvata muslimanske vjeroispovjesti i drugih. No među braniteljima Vukovara bilo je jako puno Dalmatinaca, Hercegovaca, Ličana, Zagoraca, Međimuraca i Varaždinaca. Prva žrtva Vukovara je recimo Ante Glavinić koji je bio s otoka Brača… Mnogi ugledni Srbi koji su ostali u Vukovaru pomagali su na razne načine obranu grada i nisu sudjelovali u napadanju – od Radovana Krstića, uglednog odvjetnika koji je, recimo, nudio pravnu pomoć Vidiću Bilom u logoru pa do Mile Mlađenovića, predsjednika SDS-a (nije isto kao SDSS! op.a). Dolaskom mene na mjesto sekretara narodne obrane mnogi Srbi su ostali na svojim radnim mjestima i nitko ih nije ni na koji način ugrožavao, a mnogi od njih su izuzetno zaslužni za obranu Vukovara. Kao primjer ću navesti Branka Polovinu i njegovu suprugu Snježanu. Branko je ostao na mjestu direktora tehnike radio Vukovara nakon izdvajanja i pretvaranja tog radija u Hrvatski radio Vukovar. Dotad je bio u sastavu združenih radio stanica Srbije. Nećemo ni govoriti o tome koliko je taj radio kasnije, a samim time i tehnika kojoj je Branko bio na čelu učinila za obranu grada. Nismo imali problema ni sa strankama, iako sam ja bio u HDZ-u. Primjer je pomoćnica povjerenika Vlade (op. a. Marin Vilić Bili) za društvene djelatnosti Bojana Peter, koja je bila u SDP-u. Ja sam svoje prve topove za obranu grada dobio od Srba iz Trpinje. Zaključno, u Vukovaru nije bio rat Hrvata i Srba s područija Vukovara kako se to pokušava prikazati, nego su Hrvati i Srbi zajedno branili grad od agresora.”

(Tomislav Merčep, prvi zapovjednik obrane Vukovara)

Ivica Arbanas, junak Vukovara, svjedoči da bi bez Merčepa Vukovar pao bez borbe:

Vukovaru je bila namijenjena sudbina Iloka, Belog Manastira, Gline, Knina i drugih gradova koje je JNA jednostavno okupirala i predala u ruke četnicima. Tomislav Merčep je to spriječio i s Blagom Zadrom organizirao obranu grada na kojem je kasnije JNA slomila zube.

Na Drugom saboru Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, dana 26. veljače 1994., u Zagrebu je javnim glasovanjem za predsjednika izabran Tomislav Merčep, a protukandidat mu je bio dosadašnji predsjednik Zvonimir Trusić.

Ono što je još važnije, Merčep je bio i prvi zapovjednik obrane Vukovara. Merčep poziva Vukovarce početkom kolovoza 1991. na mobilizaciju. Dezertere je nazvao izdajnicima. „Iako je njegov postupak, što je vrijeme brzo pokazalo, bio u korist obrane grada, a i znatno šire, medijski je napadnut“ (D. Marijan).

Bez toga bi JNA o četnici doslovno bi ušetali u Vukovar.

Četničke i komunističke ‘horde zla’ iz Srbije u Borovom Selu u svibnju 1991. godine – Tomislav Merčep već je postavio obranu Vukovara da im ne padne u ruke:

Vojislav Šešelj u Borovom Selu 1991. – foto: arhiva ‘Heroji Vukovara’

Zapovjednik obrane Vukovara u tamnici gotovo isto kao i krvnik Šljivančanin

Ovako je, uz obranu koju je organizirao Merčep, Vukovar praktički postao stup obrane Hrvatske i simbol otpora Srbiji i velikosrbima.

Vrhovni sud Republike Hrvatske povisio je 2017. zatvorsku kaznu ratnom pomoćniku ministra unutarnjih poslova Tomislavu Merčepu kojega je zagrebački Županijski sud u svibnju 2016. nepravomoćno osudio na pet i pol godina zatvora jer kao zapovjednik postrojbe poznate kao ‘merčepovci’ nije spriječio zločine nad civilima.

Vrhovni sud RH povećao je kaznu bivšem dužnosniku ratne Vlade RH i prvom zapovjedniku obrane Vukovara na sedam godina zatvora.

Vrhovni sud Hrvatske povećao je zatvorsku kaznu prvom zapovjedniku i organizatoru obrane Vukovara:

Foto: narod.hr

Luka Mišetić, odvjetnik najpoznatiji po obrani hrvatskog generala Ante Gotovine na svom Twitter profilu napisao je: Merčep je osuđen zbog propusta u sprečavanju zločina, ne zbog direktnog naređivanja ili sudjelovanja. Kriv je po zapovjednoj odgovornosti, najblaži oblik odgovornosti. Da ga je osudio ICTY, bio bi doma za 4,5 godine.

Na drugoj strani, vukovarski krvnik Šljivančanin je prvotnom presudom iz 2007. godine osuđen na pet godina zatvora, no odmah je pušten na slobodu jer je odležao veći dio kazne. Godine 2009. žalbeno vijeće prihvatilo je žalbu tužiteljstva i povećalo Šljivančaninu kaznu s pet na 17 godina zatvora, a kasnije je ona smanjena na 10 godina zatvora. Pušten je nakon odslužene dvije trećine kazne.

Facebook-stranica Memorijalnog centra Domovinskog rata pokazuje i prve dane obrane Vukovara na čelu s Tomislavom Merčepom:

Srpski novinar u Vukovaru – “Sigurniji sam bio kod Merčepa nego kod Hadžića”

Svojom odlučnošću i razumnim odlukama Merčep je kontrolirao stanje u gradu. Osim vojiničke borbe, borio se za ekonomsko i sigurnosno stanje. Sve to tvrdi u svojoj knjizi ”S obe strane pakla” Borbin novinar Branislav Gulan, Srbin koji je bio cijelo vrijeme 1991 g. u Vukovaru. Gulan je također napisao da mu je bilo sigurnije u štabu Tomislava Merčepa negoli u štabu ratnoga zločinca Gorana Hadžića.

Hrvatski je narod dužan znati da uzništvo Tomislava Merčepa ima i drugu stranu medalje: on je bio čovjek koji ima velike zasluge za obranu Hrvatske u njeno najteže vrijeme u ljeto, jesen i zimu 1991. godine, kada je Hrvatska umirala i hrvatski narod bio progonjen poput zvijeri od strane JNA i četnika.

Te zasluge mu ne može nitko i nikada oduzeti.

Intervju s Tomislavom Merčepom o organizaciji i prvim danima obrane Vukovara: Za obranu Vukovara bilo je izuzetno važno oslobađanje Lušca i dijela Borova Naselja u lipnju 1991. prije općeg napada JNA