Na današnji dan 5. listopada 1991. dogodila se velika bitka za Nuštar, hrvatsko mjesto pored Vinkovaca u kojem je 50 tenkova i okopnih vozila frontalno napalo branitelje. Jugoslavenska JNA, uz pomoć slavonskih četnika i onih iz Srbije, već je uspjela ući tenkovima u Nuštar, ali junaci slavonskih ravnica uništili su oklopnjake i spriječili pad ovog jednog od simbola junačke obrane Slavonije.

Nuštar je dugo bio dio jedina poveznica i slobodna cesta za Vukovar, na ruti Vinkovci – Nuštar – Marinci – Bogdanovci – Vukovar. Padom Marinaca cesta je presječena, a Vukovar dolazi u okruženje.

Nuštar ljeta Gospodnjeg 1990. bijaše bogato, prekrasno slavonsko selo, prostrto između rijeke Vuke i dvorca obitelji Belasi. Pobjedom hrvatske opcije na demokratskim izborima u svibnju 1990. dobili smo hrvatsku državu. Tisućljetni san hrvatskog naroda bio je na pomolu svog ostvarenja. Tih svibanjskih dana Nuštarci su živjeli u zanosu i nadi, kako će i oni graditi i živjeti sretno u svojoj državi Hrvatskoj.

Došao je krvavi Uskrs 1991. Na Plitvicama su pale prve hrvatske glave, srbijasnki zločinci počinju realizirati svoj pažljivo pripremani plan Velike Srbije, što je značilo da Nuštar i njegovi Hrvati moraju biti izbrisani sa lica zemlje.

Krvavi pir četnika i mrzitelja svega hrvatskoga je počeo.

Jeza je ušla u domove hrvatske i nuštarske. Počela je potraga za oružjem do kojeg se vrlo teško dolazilo. 2. svibnja 1991. dan kada je za Slavonce i Nuštarce definitivno počeo rat. Toga dana u četničkom leglu, Borovu Selu je ubijeno i bestijalno masakrirano dvanaest hrvatskih policajaca, onako kako to četnici uvijek rade. Dvojica policajaca bili su Nuštarci. To su bili pokojni Stipan Bošnjak, načelnik policijske uprave Vinkovci i Zdenko Perica hrvatski policajac.

Tih dana tuga je obavila Nuštar kao nikad do tada.

Nuštar 1991. godine:

Foto: braniteljski-forum.hr

 Prve granate ispalili su Srbi susjedi iz Pačetine – herojska bitka za Nuštar 

Dana 23. srpnja 1991. susjedi Srbi iz Pačetine ispaljuju prvu granatu na Nuštar. Od tada počinju neprestani napadi na ovo selo koje NIKADA nije palo u neprijateljske ruke. Najteži napad na Nuštar dogodio se upravo 5. listopada 1991. kada su tenkovi došli do samog središta Nuštra.

Pročitajte potresno svjedočanstvo o paketu Nuštra iz ruke jednog od branitelja:

„Uslijedio je 5. listopada. Kiša je prestala, bilo je sunčano jesenje jutro. Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka u vidi da li ima još jedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: “Na položaje, evo ih!”. Počela je odsudna bitka za Nuštar. Bilo je to između 9 i 10 sati prije podne iz pravca Marinaca, Cerića, Henrikovca krenulo je preko 50 tenkova i transportera, pet stotina do tisuću pješaka na Nuštar. Počela je paklena pucnjava s obje strane. Na ulazu ih je dočekao jedan najbolji vrh koji nije bio dovoljan zaustaviti tolike tenkove, bilo je pitanje trenutka kad će prodrijeti u samo selo. A onda je proradila “maljutka”, vođena sigurnom rukom hrvatskog vojnika pok. Andrije Andabaka, koji je uništio dva tenka i usporio napredovanje četnika. Spominjemo pok. Andriju, koji je svoj život položio na oltar domovine, ali je prije toga uništio 32 srpske tenke, kao simbol otpora Nuštra prema agresoru.

Trebalo bi nam puno papira ako bismo htjeli nabrojiti sve nuštarske heroje, zato ih ovaj put nećemo poimence spominjati, neka nam ne zamjere. Srpski su tenkovi ušli u selo, neprestano pucajući oko sebe, rušeći i paleći ono što su vrijedni Nuštarci stoljećima gradili i uređivali. Prodirali su prema centru sela, dok je srpska pješadija, »beli orlovi« i »arkanovci«, ubijala sve pred sobom i zauzimala više krovova gdje su postavljali mitraljeze i snajperiste. Tom jedinom cestom od Vinkovaca oko podne počelo nam je pristizati pojačanje. Dijeljene su nam i »zolje« koje smo mnogi prvi put vidjeli. Ne mogu točno reći koliko je bilo hrvatskih vojnika u selu. Ali znam da ih je bilo iz cijele Hrvatske, i iz Varaždina, i Rijeke i »Tigrova« iz Zagreba i Treće osječke, i 109. i još dobrovoljaca izvan formacije. Želim ovom prilikom svim majkama, čiji su sinovi ostali ležati po našim sokacima u svojim najljepšim godinama, zahvaliti i odati najveće moguće priznanje. I kad je izgledalo da Nuštar pada u četničke ruke, ta je hrvatska mladost nošena neviđenom hrabrošću, priručnim protuoklopnim sredstvima, kao što su »zolje«, »ose« i ručni bacači, uništila je deset tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike. iz Nuštra. Bila je to veličanstvena pobjeda. Bitka je završila u večernjim satima, oduševljenje među hrvatskim borcima bilo je neizrecivo, bilo je i povika da se ide u proboj na Vukovar.“ uništila je deset tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike iz Nuštra. Bila je to veličanstvena pobjeda. Bitka je završila u večernjim satima, oduševljenje među hrvatskim borcima bilo je neizrecivo, bilo je i povika da se ide u proboj na Vukovar.“ uništila je deset tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike iz Nuštra. Bila je to veličanstvena pobjeda. Bitka je završila u večernjim satima, oduševljenje među hrvatskim borcima bilo je neizrecivo, bilo je i povika da se ide u proboj na Vukovar.“(Grgo Krajina, hrvatski vojnik i branitelj Nuštra)

Nuštar nikada nije pao: ostao je zapamćen kao simbol junaštva Nuštaraca, Slavonaca i Hrvata u Domovinskom ratu!