VIDEO Krstičević prvi put progovorio o spašavanju srpskog vojnika na ratištu: Naša 4. gardijska bila je hrabra, ali smo bili ljudi. To je bilo presudno

Hrvati su spasili srpskog vojnika. Tek mjesec dana od Oluje, čovjeku u nevolji pomogle su legendarne “crvene beretke”. Dokaz je to humanosti i snage koje hrvatskog vojnika nisu napuštale ni u najtežim vremenima. Za to što je srpski vojnik i danas živ, zaslužan je bivši ministar obrane Damir Krstičević.

“To je bila operacija Maestral. Točan datum, 9. rujna 1995. Kad su hrvatske snage, i zajedničke snage s Armijom BiH oslobađale prostor u Bosni i Hercegovini”, prisjeća se ratni snimatelj Petar Malbaša.

“Moje jedino oružje je bila kamera. Vozim se na zapovjednom vozilu četvrte gardijske brigade, koji se zvao Lov, pored generala Krstičevića i vidimo s desne strane u šumi neprijateljskog vojnika koji zove upomoć”, govori dalje.

Na arhivskoj snimci vidi se vojnik koji leži, govori kako osim njega tamo nema nikoga, da su svi pobjegli.

“Vidjeli smo odmah kad smo prilazili da je preplašen. Da je uznemiren. Pomisliš uvijek na sve. To je rat”, govori Damir Krstičević, ratni zapovjednik 4. gardijske brigade i bivši ministar obrane.

Vojnik na snimci objašnjava da si je zamotao nogu. Ranjen je. Hrvatski vojnici, kaže Krstičević, odmah su ga i ispitivali. Petar Malbaša kaže kako su svi zajedno donijeli odluku da ga ne mogu ostaviti.

“Nemam ni oca, nemam nikoga”, zapomaže vojnik na snimci i moli da ga izliječe.

“Izliječit ćemo mi tebe, nismo mi četnici”, umiruju ga vojnici HV-a.

Malbaša se prisjeća kako je vojnik govorio da mu je ‘komanda pobjegla’.

“Tada mu Čedo Sovulj Kennedy, načelnik četvrte gardijske brigade, kaže: ‘Eto vidiš kakva ti je vojska’. Ali on to nije rekao sa prijezirom, on mu je rekao u jednom trenutku: ‘Pa je*emu miša, nemoj plakat, hrvatska vojska ne ubija’”, govori Malbaša.

Čim su vidjeli da je ranjen, stavili su ga u šatorsko krilo pa u zapovjedno vozilo. Krstičević kaže da je 4. gardijska bila hrabra, ali da su prije svega bili ljudi. To je, kaže, bilo presudno.

“Pripadnik četvrte gardijske brigade, Haris Čerkić, je bio teško ranjen. Mi nismo znali da fali Haris Čerkić. Došli smo sutra na to mjesto, Haris Čerkić je iskrvario. I umro. A mi smo spašavali srpskog vojnika”, govori Malbaša uz plač.

“Ispalo je ovako, moglo je ispasti drugačije. Bilo je primjera kad je hrvatski vojnik želio pomoć, međutim, bila je bomba”, zaključuje Krstičević za Dnevnik.hr.