Na današnji dan, 21. lipnja 1991. godine, u Dugoj Resi osnovana je 3. bojna 2. gardijske brigade Hrvatske vojske “Gromovi”…

Ova bojna kasnije nazvana „Banska legija “ prva je ustrojena postrojba Zbora narodne garde na širem Karlovačkom području. Duga Resa nije bila slučajno odabrana. Taj kraj u hrvatskoj povijesti stoljećima je odolijevao napadima raznih osvajača te je održavao opstojnost i njegovao domovinske vrijednosti. U tom gradiću na današnji dan okupilo se 115 dragovoljaca koji su potpisali ugovore o pristupanju u aktivni sastav Zbora narodne garde. Oni su pristigli iz policijskih postaja Duga Resa, Slunj, Karlovac, Ozalj i Ogulin kao i iz specijalne policije iz Lučkog i Rakitja.

Već 25. lipnja „Banska legija“ organizirala je postrojavanje i mimohod ulicama Duge Rese te je, u gradu u kojem je živio velik broj oficira JNA, pokazala da je hrvatski narod spreman oduprijeti se velikosrpskoj agresiji. Tijekom mjeseca bojna je bila angažirana na prihvatu ročnih vojnika prvih prebjeglih iz JNA. Dio ih je upućen u sabirna središta u Zagreb ili kućama, dok je određen dio dragovoljno pristupio 3. bojni 2. gardijske brigade.

„Banska legija“ držala je borbene položaje od sela Siča pa sve do sela Rečice. Važni položaji bili su brdo Vinica, sela Belajske Poljice, Ladvenjak, Selišće Sunjsko, Mejaško Selo, Gornji i Donji Velemerić i Barilović. Osim na prvoj crti obrane Karlovca njezini su pripadnici sudjelovali u obrani Topuskog i Slunja nakon čijeg se pada u studenom 1991. godine bojna u cijelosti smjestila na karlovačko-dugoreškom bojištu. Osim toga sudjelovala je iu zauzimanju brojnih karlovačkih vojarni koje su bile ozbiljna prijetnja sigurnosti građanima Karlovca i okolice. Najteže dane bojna je proživjela u listopadu 1991. kada je uz pomoć pričuvnih brigada zaustavila neprijatelja u Turnju, nadomak Karlovca.

Uoči Božića bojna se iz Duge Rese premjestila u vojarnu u Dugom Selu. Tijekom 1992. njezini pripadnici sudjeluju u borbama na livanjskom, dubrovačkom i brodskoposavskom području. Početkom 1993. bojna se seli u vojarnu „Žažina“ nedaleko Petrinje te drži položaje na crti bojišta u Glinskoj Poljani i Slani, au ljeto dio ljudstva predvođen Ivanom Mandićem odlazi na mostarsko bojište. Početkom 1994. uslijedila je nova selidba u vojarnu „Petruševac“ u Zagrebu, a ta je godina korištena za popunu i obuku.

Stečena znanja i vještine pripadnici 3. bojne 2. brigade iskoristili su u oslobodilačkim operacijama „Bljesak“ i „Oluja“. Svoj ratni put „Banske legije“ završio je u neuspješnoj operaciji „Una“ u rujnu 1995. godine. 44 njezina pripadnika položila su svoj život u Domovinskom ratu na oltar Domovine.