Prvi čovjek Grada Slatine koji obnaša gradonačelničku dužnost Ilija Nikolić (54), umirovljeni je časnik Hrvatske vojske sa činom poručnika koji je u Domovinskom ratu bio pripadnik 136. slatinske i 123. požeške brigade, a od 1994. godine 81. gardijske bojne Virovitica “Kumovi”.

Osim što je dao doprinos obrani slatinskoga područja i sudjelovao u obrambenim akcijama na području cijele Slavonije, kao sudionik najvećih vojnoredarstvenih akcija kroz sve godine rata – bio je na prvoj crti gotovo svih bojišta u Hrvatskoj.

Ilija Nikolić odlikovan je Redom hrvatskog trolista i časničkim činom zastavnika, no u miru se čovjek koji vodi grada Slatinu i kao član Domovinskog pokreta (DP) uputio u neke nove borbe.

“Pomaže mi iskustvo u ratu”

“Moja dužnost koju obnašam u Slatini i politička aktivacija unutar DP-a uistinu se mogu nazvati nekom novom bojišnicom. Što se mene tiče, borba traje i dalje, ali na nekoj novoj razini. Naravno, iskustvo sudjelovanja u Domovinskom ratu mi u tome poprilično pomaže jer su određene reakcije i potezi na političkoj sceni slični onima koje sam susretao na ‘prvoj crti’.

Nikolić to objašnjava na primjeru donošenja brzih odluka prilikom kojih se treba znati nositi sa stresom i trenutačno razmišljati o mogućim posljedicama svojih odluka: “Kao u ratu, u određenim situacijama morate zauzeti ozbiljan stav i na sebe preuzeti rizik eventualnog neuspjeha. Srećom, moje odluke o Slatini su se za sada pokazale dobrim, a to potvrđuje i činjenica da sam jedini jednoglasno prošao proračun za grad.” 

No, ne treba čuditi ova suglasnost svih političkih opcija u gradu Slatini jer je naš sugovornik koji ga vodi prepoznat kao “čovjek iz naroda” i: “Moja su vrata uvijek otvorena za sve građane i svakoga slušam s osobitom pažnjom. Ponekad se osjećam kao psihijatar”, kaže Nikolić uz smijeh i dodaje:

Dužnost obnaša za samo 500 eura, unuku nije dao u vrtić

“Stanovnici Slatine su otvoreni prema meni jer znaju da sam ja vojni umirovljenik koji dužnost gradonačelnika obnaša volonterski za 500 eura. Živim kao i svi ostali, moj sin radi u Njemačkoj, a moja unuka nije upisana u vrtić kako bi se izbjegle pretpostavke da je dobila mjesto zahvaljujući djedu. U dobrim sam odnosima i sa pripadnicima srpske nacionalne manjine, a nedavno sam imao susret sa predstavnicima njihove crkve. U vrijeme kada sam bio predsjednik HVIDRA-e Slatina, posjetio sam ih kada su obilježavali svog sveca. Nekima je to bilo iznenađenje, no smatram da je međusobno uvažavanje važno za daljnji suživot.”

Naš sugovornik objasnio nam je zašto je baš Domovinski pokret politička opcija kojoj se priklonio: “Autentični su i vjerodostojni. Vodstvo i članovi ove stranke zaista drže do svojih uvjerenja, a smatram da su to odlike bez kojih apsolutno nitko ne bi smio voditi državu.”

“U Oluji sam vidio baku kako kuha travu”

Ilija Nikolić vlasnik je iznimnog ratnog puta. Govoreći o Oluji, prisjetio se mjesta Strmica u kojem su zatekli veliki broj civila srpske nacionalnosti, i jednog prizora koji mu se posebno urezao u pamćenje:

“Vidio sam kako jedna baka kuha nekakvu travu. Sažalio sam se, pa sam angažirao dečke da nešto pripremimo za jelo. Sljedećeg dana oko deset sati došla je redovna policija iz Istre, preuzela policijsku postaju i uspostavila red, a mi smo upućeni u Livno, zatim u Biograd i na južno bojište. Tako nisam dolazio kući od 19. srpnja do druge polovice rujna. Zapovjednik Gotovina imao je puno povjerenje u nas, zato nas je i držao tako dugo.”