Drugim riječima, Srbi o svemu, samo ne o svojoj zločinačkoj, osvajačkoj i sličnoj ulozi tijekom Domovinskoga rata. Za njih on nije ni postojao...

Ovo što nam, poglavito u zadnje vrijeme, Republika Srbija, odnosno njezini politički čelnici, na čelu sa predsjednikom države Aleksandrom Vučićem, svako malo priređuju „otelo se kontroli“…

Nije im bilo dosta što Hrvate i Hrvatsku neprestano blate diljem svijeta, kao fašističku i genocidnu tvorevinu, već su sada pred obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, bljuvanje, pljuvanje, klevete i laži bacili u „treću brzinu“, pa iznose gluposti i neprovjerene činjenice kakve ni pas s maslom ne bi pojeo.

Cilj im je preokrenuti teme, tako da se manje govori i piše o Srbiji kao agresoru tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, već da se oštrica usmjeri prema II. svjetskom ratu, ustašama i tko zna čemu još, s čime slobodna, samostalna i neovisna hrvatska država, koja je u ratu pobijedila Srbiju i njezine saveznike – nema veze.

Na adresu Ministarstva kulture RH navodno je  stigao  dopis američkog posebnog izaslanika za holokaust Thomasa K. Yazdgerdija sa zamolbom da Hrvatska podrži snimanje igranog filma „Dara iz Jasenovca“. Srbi ističu da se  film bazira isključivo na činjenicama. Kojima i kakvima? Da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi, (pretežno Srba), da su Hrvati ubojice i koljači, da su i današnju Hrvatsku pretvorili u fašističku, da su u vrijeme Domovinskoga rata iz čista mira protjerali na desetine tisuća Srba i tome slično?

Već sada je jasno da se ovaj film snima u promidžbeno-političke svrhe, tim prije jer ga financira isključivo Republika Srbija, a kakva je njezina istina u odnosu na Jasenovac to i vrapci na grani znaju.

Što predstavnik SAD-a nije recimo zatražio od Srbije da podrži snimanje igranog filma Antuna Vrdoljaka „General“, ili što se ne buni da se taj film „zabranjuje“ prikazivati u kino-dvoranama diljem Srbije, pa i dobrim dijelom u BiH?

Ili: zbog čega SAD (financijski) ne potiče hrvatske redatelje na snimanje igranih i dokumentarnih filmova o zločinima Srba od Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Županje, Pakraca, Lipika, Daruvara, Saborskog, Karlovca, Gospića, Lovasa, Voćina, Zadra, Šibenika pa sve do Knina?

Također se može postaviti i pitanje, gdje su igrani filmovi o srpskim koncentracijskim logorima, osobito onima koji su nakon Domovinskoga rata otvarani diljem Srbije?

Kakvi bi to tek bili filmovi?

Srbi su ovih dana, a ponovno uoči Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, u Novom Sadu, otkrili i spomen ploču ratnom zločincu general-majoru Mladenu Bratiću, koji je poginuo “na borbenom zadatku 4. studenoga 1991.“ u napadima na Vukovar.

Bolje bi bilo da su negdje kod srpske Akademije (SANU) u Beogradu otkrili spomenik najvećem krvniku Balkana – Slobodanu Miloševiću, i da mu se svaki dan dive i klanjaju, kao što su se  u II. svjetskom ratu partizani divili Staljinu.

U diplomatskoj noti Srbije koja je nedavno upućena Ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske uz ostalo se naglašava da o „prirodi rata na teritoriji današnje Hrvatske jasno govore podaci o ubijenim, nestalim i protjeranim Srbima koji su živjeli na teritoriji Hrvatske, kao i mjere koje je Hrvatska poduzimala, a neke od njih i dalje poduzima kako bi se onemogućio povratak protjeranih Srba“.

Da umreš od smijeha!

Pa, pun  je Vukovar Srba, još malo pa će ih biti više od Hrvata. Osim toga, Srbi su iz Knina 1995. dragovoljno „bježali kao zečevi“ i to na nagovor njihova političkog i vojnog rukovodstva, jer nisu željeli živjeti u „ustaškoj državi“.

Drugim riječima, Srbi o svemu, samo ne o svojoj zločinačkoj, osvajačkoj i sličnoj ulozi tijekom Domovinskoga rata. Za njih on nije ni postojao.

Svu tu „kašu“ izmišlja i vodi Aleksandar Vučić, zajedno sa svojim ekstremno lijevim jastrebovima.

To se ne će i ne može prekinuti, sve dok hrvatsko državno vodstvo ne proglasi ovog čovjeka – personom non grata!

Hrvatski branitelji i stradalnici, koji su najzaslužniji za hrvatsku državu, s time se u potpunosti slažu.

U Beogradu se već mjesecima vode oštri ulični protesti protiv Vučića i njegove politike.

Nije li to i nama šansa da ga se pošalje „na liječenje“!?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)