Na zelenoj površini ispred dječjeg parka okruženog stambenim zgradama u zagrebačkoj Domagojevoj ulici zasad nepoznat vrtlar osmislio je cvjetnjak kakvima se u doba jugoslavenskog režima veličalo lik i djelo komunističkog diktatora u obliku četiri velika slova T  I  T O, donosi Narod.hr .

Napominjemo ono što je poznato starijim Zagrepčanima, da je u obližnjim zgradama živio veliki broj oficira JNA. To, doduše, ne mora ništa značiti.

Ovog vikenda, ogorčeni Zagrepčani odlučili su učiniti kraj zadnjem ostatku Titovog imena u gradu. Vrt koji je zasađen u obliku imena Tito djelomice je počupan, ali se i dalje jasno ocrtava ime komunističkog diktatora.

Nakon što je uklonjeno ime Josipa Broza Tita s trga gdje se nalazi HNK, koje je dobio za života, Zagrepčani poručuju da ne žele ni ruže za Tita ili parkove naziva “88 ruža za druga Tita“ koji su se uz pjesme poput “Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo…” masovno sadili nakon smrti “maršala Tita”, njegujući kult ličnosti i nakon smrti “voljenog vođe”.

Ovim činom Zagrepčani pokazuju da ne žele cvjetnjake niti druga obilježja kojima se veliča jugoslavenskog komunističkog diktatora Tita – čiji trg nova ekstremno lijeva zagrebačka vlast želi vratiti.

Tko je bio komunistički diktator Tito i što se događalo u Zagrebu nakon njegovog dolaska na vlast?

Jugoslavenski diktator Josip Broz Tito, izravno ili neizravno, kriv je za smrt tisuća ljudi ubijenih u Zagrebu nakon Drugog svjetskog rata. Sam Zagreb i okolica prepun je masovnih grobnica, čak i središte grada (Tuškanac, Savska ulica). Velikom broju Zagrepčana oduzeta je imovina, a u njihove kuće i stanove naseljeni su partizani i komunisti iz drugih dijelova Hrvatske i Jugoslavije.

Ljudi koji su pod njegovom vlašću došli na vodeće položaje u Jugoslaviji, gotovo svi ujedno i članovi Komunističke partije, promijenili su imena većina ulica i trgova u Zagrebu. Uklonjena je većina toga što je podsjećalo na hrvatski identitet grada, te su progonili zagrebačkog nadbiskupa Stepinca i Crkvu. Naređeno je prekapanje i vađenje tijela preko 800 tijela mrtvih vojnika NDH iz grobova na Mirogoju 1947. godine. To je dotuklo zagrebačke majke koje su oplakivale sinove i nisu imale groba gdje zapaliti svijeću.

U montiranom procesu 1947. osuđeni su zagrebački franjevci iz crkve u Zvonimirovoj ulici na smrt. Zabranjena je gradnja crkava, te je prva sagrađena tek 1966. u Rudešu, 21 godinu nakon rata. Premda je Zagreb gotovo dvostruko se povećavao. To nije bilo sve, ubijene su i brojni drugi svećenici. Kao i časne sestre iz psihijatarske bolnice Vrapče, koje su bačene u Jazovku u kojoj su kosti brojnih Zagrepčana.

U jugoslavenskom komunizmu cilj je bio rashrvaćivanje Zagreba, ali u tome se nije sasvim uspjelo. Zagreb je bio jedini veliki grad u Hrvatskoj gdje je HDZ Franje Tuđmana 1990. godine, na prvim višestranačkim izborima, odnio apsolutnu pobjedu. Ipak, sve vlasti u Zagrebu, pa i HDZ-ova prvih 10 godina, koketirale su s Titovim imenom i odugovlačile definitivno prekidanje s komunističkim nasljeđem.

Slično je, nažalost, i u drugim hrvatskim gradovima, a sve je posljedica nelustriranih kadrova komunističkog režima ili djece komunizma.