Zašto Majčin dan nije barem spomendan?

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), na čijem sam čelu, još prije nekoliko godina, predložila je Hrvatskom saboru da se Majčin dan, koji se inače obilježava svake druge nedjelje u mjesecu svibnju, u Hrvatskoj proglasi – spomendanom, tim više što su u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu mnoge majke, poput Vukovarke Kate Šoljić ili Eve Šegarić iz Škabrnje izgubile svoje sinove i kćeri u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Bio bi to mali spomen na njivu veliku žrtvu.

Ali, to se zasad na žalost nije dogodilo. Naime, već nam je tada  stigao (smušeni?)  odgovor Odbora za obitelj, mlade i sport Hrvatskog sabora u kojem su (da se podsjetimo)  doslovce napisali:  

„...Smatramo da bi Majčin dan, kao dan svih majki, a s posebnim naglaskom na njegov značaj i važnost u odnosu na sjećanja na sve majke koje su u Domovinskom ratu podnijele najveći teret žrtvujući na oltar Domovine svoje sinove i kćeri, trebao kao takav imati svoje mjesto među danima od posebnog pijeteta. Međutim, kako su spomendani u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj dani isključivo od posebnog nacionalnog i povijesnog značenja za Republiku Hrvatsku, dakle nisu dani međunarodnog karaktera, a majčin dan nadilazi nacionalni karakter te se obilježava diljem svijeta, mišljenja smo da u ovom trenutku ne postoje pretpostavke za proglašavanjem Majčinog dana spomendanom. No, ukoliko se pristupi izmjenama i dopunama ili izradi novog Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj  svakako se treba razmotriti predložena inicijativa kako bi Majčin dan postao spomendan u Republici Hrvatskoj“.

Inače, u Hrvatskom saboru, kao i mi,  ističu da su hrvatske majke to zaslužile (i mnogo više!) pa zbog čega onda – pitali smo dalje – nisu  pristupili izmjenama i dopunama Zakona, tim prije što Hrvatski sabor svako malo donosi nove Zakone i propise?

Nu, odgovora nema, pa nema. Očito je da za ovakve i slične inicijative nema želje ni sluha, što nije ništa drugo nego – jadno i žalosno.

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)