Zlo se dogodilo u ovoj ulici.Veliko zlo
ZLO SE DOGODILO U OVOJ ULICI. Jednog sunčanog ranojesenjeg dana. Sličnog ovom današnjem. Kad se priroda počinje ukrašavati jarkim bojama, kad su dani ugodni a noći čarobne, ovdje, tog 16. rujna 1991., u pitomoj uličici Vinogradi odvojak, na samom brdu iznad Petrinje, na predjelu zvanom Vila Gavrilović, srpske okupacijske snage su bez ikakvog suđenja i milosti, protivno svim pravilima ratovanja ublili – strijeljali 17 zarobljenih hrvatskih branitelja. Krv je potekla ovim proplankom, a za ovo zlo, zločin bez presedana, dan danas, nitko niije odgovorao.
29 GODINA POSLIJE, baš kao svake godine u ovo doba kojeg su Petrinjci nazvali “Danima sjećanja”, na tom mjestu se okupe oni koji to nikada neće zaboraviti: roditelji poginulih, sudionici tih ratnih događaja, branitelji, udruge… ovog puta su odlučili biti svi kao jedan. Korona pošast ih je desetkovala. Dobili su stroge epiedemiološke preporuke, ali njima nije ni na kraj pameti bilo da odustanu od sjećanja na taj krvavi 16. rujan, svakako, jedan od najcrnjih dana u petrinjskoj povijesti. Odlučili su svi biti isti. Samo ljudi, bez titula i imena ili političkih funkcija. Samo ljudi koji će na ovom mjestu zapaliti svijeće i pomoliti se za duše poginulih, a obići će i slična mjesta masovnih grobnica pored Nove bolnice i središnjeg groblja. Sve je to uvertira u središnji sutrašnji događaj Petrinjskih dana sjećanja koji će se održati na Senjaku kod Spomenika pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima, i mada su dobili preporuke da se ni ne oglašavaju i da sve to “obave” na brzaka zbog epidemije, oni to neće napraviti sve dok ne pročitaju imena sve i jedne žrtve Domovinskog rata u Petrinji.
KAD SU OTIŠLI s predjela masovne grobnice obilježene stiliziranim spomenikom golubice, za njima je ostala samo tišina i upaljene svijeće. Kasnopopodnevno sunce se počelo spuštati i zlatiti obronke Hrastovačke gore u daljini. Ovdje su samo zapušteni trsovi vinove loze, polusrušene kuće u kojima nitko ne živi i koje se oglašavaju tražeći kupca, gusta šuma i pogled na petrinjske krovove u daljini. I jedna smokva prepuna zrelih plodova. A ovi ljudi će se sasvim sigurno vratiti na ovo mjesto iduće godine. Bilo te nesretne korone ili ne.
