BLJESAK KOJI JE SLOMIO OKUPACIJU: Sačić otkrio kako je presječena ‘žila kucavica’ i zašto ga boli Knin 2012.

Operacija Operacija Bljesak ostaje jedna od najsnažnijih i najpreciznije izvedenih vojno-redarstvenih akcija u Domovinski rat. U svega 31 sat, 1. i 2. svibnja 1995., hrvatske snage oslobodile su oko 500 četvornih kilometara okupiranog teritorija zapadne Slavonije, uspostavile kontrolu nad ključnom autocestom Zagreb–Lipovac i presjekle vitalne komunikacijske pravce neprijatelja.

Operacija je provedena uz odobrenje prvog hrvatskog predsjednika Franjo Tuđman i na temelju zapovijedi načelnika Glavnog stožera Janko Bobetko. U akciji je sudjelovalo oko 7200 pripadnika Hrvatske vojske i policije iz čak 32 postrojbe, čime je ova operacija postala simbol vojne koordinacije, discipline i odlučnosti.

Sačić: “To je bio lanac koji je funkcionirao besprijekorno”

Bivši zapovjednik Specijalne policije, general Željko Sačić, prisjeća se tih dana s dubokim emocijama i naglašenim ponosom:

“S protekom vremena, s jedne velike distance od više od 30 godina, prije svega ispunjava me ponos što sam sudjelovao u toj akciji, a još i više ponos na moje ratne suborce… na policajce specijalce koji su s puškom u ruci bili na prvoj crti i probijali neprijateljsku liniju, minska polja i sva zla koja su bila pred njima.”

Sačić posebno naglašava ključnu ulogu zapovjednog kadra i hijerarhije:

“Cijela hijerarhijska linija funkcionirala je besprijekorno… od predsjednika Tuđmana, načelnika Bobetka, generala Markača i ministra Jarnjaka do naših zapovjednika na terenu. Ti ljudi su imali osjećaj da nisu prepušteni sami sebi, nego da su dio sudbonosnog procesa.”

Upravo ta povezanost vrha i terena, kako ističe, bila je presudna za uspjeh operacije u tako kratkom vremenu i s relativno malim gubicima.

Specijalna policija – ključ proboja i preokreta

Posebno mjesto u operaciji zauzima djelovanje Specijalne policije pod zapovjedništvom generala Mladen Markač.

Sačić otkriva ključni trenutak:

“Mi smo presjekli žilu kucavicu. Nakon 18 sati pješačenja prvi smo došli do glavne prometnice… već oko 19.30 potpuno smo je presjekli. Nitko još nije izvršio svoju zadaću, a mi smo već referirali Glavnom stožeru da je ključni cilj ostvaren.”

Taj potez izazvao je domino-efekt:

“Kad se to pročulo – moral neprijatelja pada, počinju bježati. Više od 1000 neprijateljskih vojnika ostalo je okruženo i drugi dan su se predali.”

Time je, kako naglašava, napravljen strateški preokret koji je ubrzao završetak operacije.

Ratna cijena i heroji u sjeni

Unatoč uspjehu, cijena nije bila mala. Sačić otvoreno govori:

“Poginulo je šest pripadnika Specijalne policije, više od 20 je ranjeno. Pokoj duši našim momcima. Moglo je biti i više mrtvih da nismo imali uz sebe kirurško-anesteziološke timove koji su doslovno pod vedrim nebom spašavali živote.”

Upravo ta logistička i medicinska podrška, često zanemarena u javnosti, bila je jedan od ključnih faktora smanjenja gubitaka.

“Postali smo nezaustavljivi”

Sačić podsjeća na razvoj hrvatskih snaga od početka rata:

“Od 1991. i teških gubitaka, učili smo kroz Maslenicu i Medački džep… došli smo do razine da je pripadnik specijalne policije bio nezaustavljivi vojno-policijski stroj.”

Naglašava kako su mladi ljudi, često između 18 i 25 godina, nosili najveći teret:

“Dragi Bože, hvala ti što su naši momci uspjeli izvršiti zadaću s minimalnim žrtvama.”

Kontroverza koja i danas izaziva ogorčenje

No, osim ponosa, Sačić ne skriva ogorčenje zbog političkih poteza iz kasnijeg razdoblja, posebno spominjući bivšeg predsjednika Ivo Josipović:

“Ne mogu vjerovati da je Veljka Džakulu, četnika odgovornog za stotine mrtvih, doveo u Knin na pozornicu. Pa gdje toga ima?”

Ova izjava odnosi se na događaj iz 2012., kada je Veljko Džakula sudjelovao na obilježavanju obljetnice Oluje u Kninu.

“To su neshvatljive stvari za branitelje… da se to tako politički može okrenuti.”

Anegdota s terena: “Ako vam netko kaže – ja sam vaš”

Sačić na kraju dijeli i jednu potresnu epizodu:

"Ostaje mi u sjećanju jedna kratka crtica. Drugi dan, kad smo presjekli cestu, general Markač me navečer nazvao upozorivši me da sutra akcija ponovno kreće i da je u jednom od sela, koje još nije bilo oslobođeno, čovjek koji radi za nas u srpskom okruženju. Pitao sam ga kako ću ga prepoznati, hoće li imati nešto na sebi što trebamo znati". Ne znam što će imati, ali ako vam se netko javi i kaže ja sam vaš, da znate'. Nikad nisam saznao je li preživio.

Dodaje kako su drugog dana zarobili 47 neprijateljskih vojnika, ali i zbrinuli više od 40 civila:

“Možda je bio među njima. Nadam se da jest.”

Povijesna operacija koja je otvorila put Oluji

Operacija Bljesak bila je uvod u konačno oslobađanje Hrvatske, koje će nekoliko mjeseci kasnije kulminirati operacijom Oluja. U njoj su sudjelovale elitne gardijske brigade, domobranske postrojbe, specijalna policija i niz logističkih, obavještajnih i topničkih jedinica.

No, kako jasno poručuje general Sačić, ključ nije bio samo u tehnici i planiranju:

“Mi smo svoju zadaću izvršili. Stvorili smo uvjete političarima za razvoj države. To uvijek može biti bolje – ali ono što smo tada učinili, to je bilo sudbonosno.”

Operacija Bljesak ostaje trajni podsjetnik da se sloboda ne dobiva – nego osvaja, brani i pamti.