Krvlju obranjena kota iznad Vrbovskog: Spomen-obilježje Mirkovica kao vječni podsjetnik na žrtvu hrvatskih policajaca

Vjetar koji briše planinskim vrhovima Gorskog kotara i surovim obroncima Velike Kapele nosi u sebi onaj isti, oštri miris jesenje magle, vlage i hladnoće kakav je vladao i te ratne 1991. godine. Kada zakoračite na šumoviti plato prema vrhu Mirkovica u blizini Vrbovskog, pogled vam najprije privuče visoka čelična konstrukcija odašiljača koja para sivo goransko nebo. Danas taj toranj u miru prenosi sliku i zvuk u tisuće domova, no za svakoga tko zna čitati nevidljive ožiljke prostora, ova uzvisina nije samo geografska kota i telekomunikacijsko čvorište. To je nekadašnja prva crta obrane, strateška točka na kojoj se u samim počecima Domovinskog rata vodila presudna bitka za glas istine i komunikacijski opstanak mlade hrvatske države. Upravo na tom tlu, natopljenom krvlju, znojem i prkosom hrvatske policije, tišinu planine prekinuli su koraci ratnih suboraca, neutješnih obitelji i prijatelja koji su stigli kako bi svjedočili svečanom otkrivanju Spomen-obilježja Mirkovica u čast hrvatskim braniteljima palim u obrani ovog strateški neprocjenjivog objekta.

U prvim mjesecima velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, komunikacijski sustavi i odašiljači bili su prve i glavne mete neprijatelja. Odsjeći informaciju, ugasiti radijski i televizijski signal te ostaviti narod i branitelje u informacijskom mraku i potpunoj izolaciji bio je jedan od ključnih operativnih ciljeva agresora. Policijski službenici Policijske postaje Vrbovsko, koji su u jesen 1991. godine u teškim vremenskim uvjetima držali položaje i osiguravali objekt Odašiljača i veza (OIV) na Mirkovici, znali su da čuvajući taj čelični stup, zapravo čuvaju glas, budnost i sigurnost cijelog kraja i domovine.

Ratna kronika ovog krševitog i šumovitog terena ispisana je najtežom i najskupljom cijenom – životima hrvatskih policajaca, prvih hrvatskih redarstvenika i branitelja. Na tom je položaju 4. listopada 1991. godine teško ranjen policijski službenik i hrvatski branitelj Zlatko Petrušić, čije je hrabro srce prestalo kucati dva dana kasnije, 6. listopada, od posljedica zadobivenih rana. Nepunih mjesec dana nakon te tragedije, na sam Dušni dan, 2. studenoga 1991. godine, nebo iznad Mirkovice zaparali su borbeni zrakoplovi takozvane JNA. U sinkroniziranom, silovitom raketnom udaru iz zraka i istodobnom pješačkom napadu neprijateljskih postrojbi koje su pod svaku cijenu pokušale zauzeti uzvisinu i odašiljač, svoje su mlade živote na oltar domovine položili policijski službenici Alen Krizmanić i Marijan Vučić. Njihova nadljudska žrtva zaustavila je neprijateljski proboj, a njihova su imena sada trajno uklesana u kamen kao vječni podsjetnik na dane ponosa i slave.

Posebnu težinu i snažan emotivni naboj cijeloj svečanosti dala je nazočnost živih svjedoka tog herojskog vremena. Među brojnim okupljenima podno odašiljača stajali su i policijski službenici Matija Pavlić, Petar Šutej i Robert Stanković. Ovi hrabri ljudi, koji su te krvave 1991. godine rame uz rame sa svojim poginulim kolegama obavljali zadaće osiguranja objekta OIV-a Mirkovica pod neprijateljskom vatrom, i danas su u aktivnoj službi u Policijskoj postaji Vrbovsko, svjedočeći svojim radom i životom neraskidivu vezu ratne generacije i današnje moderne hrvatske policije.

Izgradnja i postavljanje spomenika pokrenuti su na hvalevrijednu inicijativu Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske (UDVDR), točnije njezine Podružnice Primorsko-goranske županije i Ogranka Vrbovsko, s jasnim ciljem trajnog očuvanja uspomene na poginule policijske službenike PP Vrbovsko. Projekt je uspješno realiziran uz pokroviteljstvo i snažnu potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, Primorsko-goranske županije, tvrtke Odašiljači i veze d.o.o. Zagreb te Grada Vrbovskog. Samo spomen-obilježje, u trenutku ispunjenom dubokim pijetetom, zajednički su otkrili članovi obitelji poginulih branitelja te izaslanik predsjednika Vlade RH, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.

Obraćajući se obiteljima, suborcima i uzvanicima, ministar Tomo Medved naglasio je kako su imena uklesana u ovaj kamen trajna uspomena, ali i povijesna opomena.

„Ovo spomen-obilježje jamstvo je da će njihova imena biti trajno upisana kao uspomena, ali i opomena, i svjedočiti svakome tko dođe na ovo mjesto o tom povijesnom vremenu“, kazao je ministar Medved te dodao kako nikada ne smijemo zaboraviti da nam sloboda nije darovana, nego je u krvi izborena i mnogim životima plaćena. Govoreći o žrtvi obitelji, uputio je riječi utjehe i ponosa: „Unatoč boli koja za izgubljenim sinom, bratom, suprugom, ocem i prijateljem nikada ne jenjava, možemo i moramo biti ponosni na njih i na sve hrvatske branitelje koji su spremno stali u obranu svojih obitelji i domova, svog naroda i naše domovine.“

Ministar je istaknuo kako je sveta dužnost svih nas pronositi istinu o tom povijesnom vremenu, svjedočiti o hrabrosti ljudi koji su znali da se Hrvatska brani točno tamo gdje je napadnuta i prenositi tu istinu na buduće generacije – da se ne zaboravi i nikada ne ponovi. „Upravo to činimo i ovim simboličnim činom postavljanja spomen-obilježja ovdje na Mirkovici i stoga želim zahvaliti inicijatorima čiju je ideju podržalo i Ministarstvo hrvatskih branitelja, kao i organizatorima današnje svečanosti“, zaključio je ministar Medved.

Uz obitelji poginulih vitezova i ministra Medveda, svečanosti su nazočili saborska zastupnica Majda Burić, zamjenik primorsko-goranskog župana Toni Štimac, gradonačelnik Vrbovskog Dražen Muftić, načelnik Policijske uprave primorsko-goranske Hari Brnad, zapovjednik Jedinice specijalne i interventne policije Nenad Krasny, načelnik Policijske postaje Vrbovsko Matija Gašparović sa suradnicima, predsjednik UDVDR-a RH general Slavko Barić, predsjednik UDVDR-a Podružnice PGŽ Franjo Božinović, direktor tvrtke Odašiljači i veze d.o.o. Denis Nikola Kulišić te brojni predstavnici braniteljskih udruga i lokalne samouprave.

U svojem prigodnom govoru zamjenik župana Toni Štimac posebno je naglasio kako svako ime na spomeniku nosi svoju tešku priču i trajnu obvezu cijelog društva. „Našu povijest moramo prenositi mladim generacijama. Ono što mi, svjedoci vremena, smatramo dijelom vlastitog iskustva, mladima treba objasniti i približiti. Zato su ovakva mjesta sjećanja važna, jer podsjećaju na cijenu slobode koju danas živimo“, rekao je Štimac. Uputivši posebnu zahvalnost obiteljima koje su podnijele najveću žrtvu, dodao je: „Nikada ne smijemo zaboraviti naše ljude i ono što se dogodilo. Svaka inicijativa koja čuva uspomenu na poginule branitelje vrijedna je potpore, jer niti jedna žrtva ne smije ostati zaboravljena.“

Okupljenima su se prigodnim riječima obratili i gradonačelnik Vrbovskog Dražen Muftić, načelnik PU primorsko-goranske Hari Brnad, direktor Odašiljača i veza Denis Nikola Kulišić, general Slavko Barić te Franjo Božinović. Svi govornici bili su jedinstveni u poruci zahvalnosti hrvatskim braniteljima na njihovoj nesebičnoj žrtvi, naglasivši da spomenik na Mirkovici nije samo trajni znak sjećanja, već i učionica na otvorenom koja buduće naraštaje mora podsjećati na hrabrost i zajedništvo.

Svečanost je zaokružena dostojanstvenim polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno novootkrivenog spomen-obilježja. Plamen svijeća koji je zatitrao na oštrom goranskom vjetru ostao je svjedočiti da Zlatko Petrušić, Alen Krizmanić i Marijan Vučić nikada neće biti prepušteni zaboravu, jer su njihovi životi trajno ugrađeni u same temelje slobodne, samostalne i suverene Republike Hrvatske.