Andrija Jarak opisao najgori dan u svom životu: ‘Bilo je grozno, nas oko 300’
Na današnji dan, 1. listopada 1991. u ranim jutarnjim satima, započeo je silovit napad na Dubrovnik. Više od 13 tisuća pripadnika jugoslavenske vojske, uz pomoć rezervista iz Srbije i Crne Gore, napalo je dubrovačko područje i jug Hrvatske s kopna, mora i iz zraka.
Stanovnici Dubrovnika toga su se jutra suočili s napadom koji je iz temelja promijenio njihovu svakodnevicu. Grad i njegova okolica našli su se pod snažnim pritiskom višestruko brojnijih snaga, dok su branitelji organizirali obranu u iznimno teškim okolnostima.
Jarak je branio Dubrovnik: “Nismo to očekivali”
“Toga jutra sam odustao od odlaska na posao i odmah se uputio u ured za obranu. Odmah sam se stavio na raspolaganje. Rekao sam im ‘dajte mi nešto, bilo što’, misleći na oružje. Međutim, otpravili su me kući ali su me onda ipak naknadno pozvali i rekli da se hitno javim. Onoga trenutka kada sam zadužio ‘tandžaru’, za mene je započeo rat”, ispričao nam poznati branitelj Dubrovnika B.E. koji je krenuo na posao baš u trenutku raketiranja Srđa.
Brojčano, ali i oružano znatno slabiji branitelji ovoga grada, ovaj dan pamte kao najdramatičniji dan svoga života. Jedan od njih je i poznati hrvatski novinar i hrvatski branitelj Andrija Jarak: “Najgori dan u mom životu… U to doba smo već bili dragovoljci, ali zaista nismo očekivali da će doći do tako brutalnog napada. To što smo se tada koliko toliko obranili – pravo je čudo”, priča nam Jarak.
“Bio je to najgori dan u mom životu”
On napominje da je tada bilo nešto više od 300 raspoloživih branitelja: “Bio je opći napad, iz svih smjerova i svog raspoloživog oružja. Bili smo u nevjerici jer su u napadu sudjelovali Crnogorci, ljudi iz okolice Dubrovnika koji su ovdje radili. Ponavljam, 01. listopada je najgori dan mog života.”
Samo u prvom tjednu listopada živote je izgubilo 27 dubrovačkih branitelja i civila, a stotinu ih je ranjeno. U mjesecima koji su uslijedili na Dubrovnik je palo više od pet tisuća projektila, a najteži napad dogodio se 6. prosinca, kada je samo na povijesnu jezgru palo više od 600 granata. Uništeni su kulturni spomenici, devet zgrada potpuno je izgorjelo, a 461 ih je teško oštećena.
Granate su pogodile i Stradun. Tijekom cijele agresije poginula su 184 branitelja i 92 civila, ranjeno je više od 1500 osoba, a tisuće su bile prognane i zatočene. Spaljeno je više od dvije tisuće kuća, među njima i gotovo pet stoljeća star Arboretum u Trstenom. Bez doma je ostalo 7771 stanovnik, dok je ono što nije razoreno bilo je opljačkano.
Izvor:dnevno.hr
