Hrvatska

Kombajni kreću u polja, traktori bi mogli na ceste: Ratari ogorčeni ponudama otkupljivača

Za desetak dana kombajni će krenuti u ovogodišnju žetvu ječma i pšenice, a hrvatski ratari ponovno ulaze u dobro poznatu bitku oko otkupne cijene. Riječ je o priči koja se gotovo bez iznimke ponavlja svake godine već više od dva desetljeća, piše Jutarnji.hr.

Podijeli:
Žetva pšenice
Žetva pšenice Foto: Snimka zaslona

Prema prvim procjenama, Hrvatska bi ove godine mogla ostvariti rekordan urod pšenice, veći od milijun tona. No, dok se očekuje iznadprosječna proizvodnja, među proizvođačima raste strah da bi otkupna cijena mogla biti čak niža nego lani.

Ratari tvrde da bi, uz sadašnje troškove proizvodnje, realna cijena pšenice trebala iznositi između 250 i 280 eura po toni kako bi pokrili ulaganja i ostvarili minimalnu zaradu. Otkupljivači, međutim, upozoravaju na velike tržišne viškove i kretanja na europskim burzama te smatraju da nema prostora za značajniji rast cijena. Njihove procjene kreću se oko prošlogodišnjih razina, eventualno uz blago povećanje.

Kolika će otkupna cijena na kraju doista biti, znat će se početkom srpnja, no već sada je jasno da će pregovori biti teški i da se na tržištu ponovno stvaraju tenzije.

Ratari već spominju prosvjede

Za sada je s konkretnom ponudom izašla jedino osječka tvrtka Žito, koja je 10. lipnja objavila novu kotacijsku cijenu. Prema toj ponudi, za pšenicu treće klase s najmanje 11 posto proteina nudi se 163 eura po toni, dok je cijena ječma postavljena na 155 eura.

Takve brojke izazvale su veliko nezadovoljstvo među proizvođačima u Slavoniji. Mnogi smatraju da ponuđene cijene ne pokrivaju ni osnovne troškove proizvodnje, pa se sve glasnije spominje mogućnost prosvjeda. Nakon nekoliko relativno mirnih godina, među dijelom proizvođača ponovno se govori o izlasku traktora i kombajna na prometnice te blokadama cesta.

Prema neslužbenim informacijama, pojedine poljoprivredne udruge već razgovaraju s proizvođačima i ispituju spremnost za organiziranje prosvjeda odmah nakon završetka žetve.

Rekordni urod, ali neizvjesna kvaliteta

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je prošle jeseni pšenicom zasijano oko 159.000 hektara, približno četiri tisuće hektara više nego godinu ranije. Istodobno je površina pod ječmom smanjena za čak 12.000 hektara te sada iznosi oko 52.000 hektara.

Primijene li se prosječni prinosi iz posljednjih pet godina, Hrvatska bi ove godine mogla proizvesti gotovo 1,13 milijuna tona pšenice i oko 260.000 tona ječma. Ako vremenske prilike ostanu povoljne do kraja žetve, proizvodnja bi mogla biti i veća.

Međutim, količina nije jedina nepoznanica. Posljednje dvije godine pokazale su da vremenski uvjeti mogu značajno utjecati na kvalitetu zrna. Prije dvije godine problem je bio nizak hektolitarski broj, dok su prošle godine proizvođači imali poteškoće s razinom proteina, zbog čega je veći dio uroda završio u nižim klasama.

Burze zasad ne daju razlog za optimizam

Stručnjaci koji prate europsko tržište žitarica procjenjuju da bi se otkupne cijene ove godine mogle kretati oko prošlogodišnjih razina ili tek nešto više od njih.

Ključni pokazatelj za domaće tržište je burza Euronext, vodeća europska burza poljoprivrednih roba. Na njoj su terminske cijene pšenice posljednjih mjeseci rasle, ponajprije zbog geopolitičkih rizika i sukoba na Bliskom istoku.

"Trend je posljednjih mjeseci blago uzlazan, a cijena je oko deset posto viša nego prije četiri mjeseca. Međutim, tržište će najviše reagirati na procjene europske žetve, stanje usjeva u Francuskoj i Njemačkoj, vremenske prognoze te konkurenciju ruske, ukrajinske i argentinske pšenice", objašnjava jedan robni analitičar.

Hrvatska je izrazito izvozno orijentirana kada je riječ o pšenici. U posljednjih pet godina u prosjeku je izvozila oko 60 posto proizvodnje, zbog čega domaći proizvođači uvelike ovise o stanju na međunarodnom tržištu i potražnji iz Italije, koja je glavno izvozno odredište.

HUP: Ne očekuju se problemi s otkupom

Iz Hrvatske udruge poslodavaca navode da je ove godine pod pšenicom zasijano oko deset posto više površina nego lani te da su vremenski uvjeti tijekom vegetacije uglavnom bili povoljni.

Procjenjuju kako bi i kvaliteta zrna mogla biti bolja nego prošle godine, ali upozoravaju da održivost proizvodnje ne ovisi samo o količini nego i o tržišnoj cijeni.

"U ovom trenutku ne očekuju se veći problemi s preuzimanjem i skladištenjem pšenice tijekom žetve. Ipak, velike zalihe iz prošlogodišnjeg uroda i očekivani dobar prinos mogli bi dodatno pritisnuti tržište i otkupne cijene", poručuju iz HUP-a.

Dodaju kako bi pravi izazovi mogli nastati na jesen ako istodobno podbace skladišni kapaciteti zbog dobrog uroda kukuruza, soje i suncokreta.

Proizvođači: Stjerani smo u kut

Petar Pranjić, dosadašnji predsjednik Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore, upozorava da među proizvođačima vlada velika nervoza.

"Stvara se atmosfera kao da nas očekuju rekordni prinosi i da cijene moraju padati. To snažno utječe na proizvođače i dodatno ruši pregovaračku poziciju ratara", kaže Pranjić.

Posebno ga zabrinjavaju prve ponude za ječam, koje smatra neprihvatljivo niskima.

"Naša su očekivanja da bi realna cijena pšenice trebala biti između 250 i 280 eura po toni, a ječma iznad 220 eura. Troškovi proizvodnje posljednjih su godina značajno porasli, a proizvođači osjećaju da su pod pritiskom sa svih strana", ističe.

Dodaje da su neki zahtjevi proizvođača prema Ministarstvu poljoprivrede posljednjih mjeseci prihvaćeni, uključujući reprogram kredita i povoljnije uvjete financiranja sjetve, no smatra da Hrvatskoj nedostaje dugoročna strategija razvoja ratarstva.

Što država zapravo želi od poljoprivrede?

Dio agrarnih stručnjaka odbacuje tvrdnje da su cijene pšenice iste već 20 godina, podsjećajući na rekordnu 2022. godinu, kada su nakon početka rata u Ukrajini otkupne cijene prelazile 300 eura po toni.

No većina se slaže da rasprava o ovogodišnjoj cijeni pšenice otvara puno šire pitanje – kakvu poljoprivredu Hrvatska želi imati u budućnosti.

Stručnjaci smatraju da država mora jasno definirati ciljeve i pravila igre, odrediti koje proizvodnje želi poticati i na koji način. U protivnom će se proces konsolidacije nastaviti sam od sebe: veći i konkurentniji proizvođači jačat će svoj položaj, dok će manji, koji ne mogu pratiti tržišne uvjete, postupno odustajati od proizvodnje ili zemlju davati u zakup.

Takav razvoj događaja mnogima se možda neće svidjeti, ali većina analitičara smatra da je riječ o procesu koji je teško zaustaviti.

Izvor:Jutarnji list

Autor: Krešimir Cestar

Povezani članci