Zdravko Babojelić poginuo je posljednjeg dana borbi za Dvor

U Dvoru na Uni 9. kolovoza 1995. završne borbe nisu prestale ulaskom Hrvatske vojske u središte mjesta. Posljedice neprijateljskog djelovanja stigle su nekoliko sati poslije, u srpskom topničkom napadu iz smjera Bosanskog Novog teško je ranjen 27-godišnji Zdravko Babojelić, pripadnik 151. samoborske brigade HV-a. Preminuo je iste večeri.

Ta precizna kronologija važna je jer Babojelić nije poginuo tijekom podnevnog proboja, nego nakon što je Dvor već bio stavljen pod hrvatski nadzor. Njegova pogibija pokazuje koliko je bilo opasno i vrijeme neposredno nakon izvršenja glavne zadaće, kada su se postrojbe raspoređivale za obranu oslobođenog mjesta.

Prodor u Dvor počeo je u podne

Prema monografiji povjesničara Jakše Raguža „Ratni put 151. samoborske brigade HV“, izrađenoj na temelju ratnih i operativnih dnevnika te druge dokumentacije Hrvatske vojske, u prvim satima 9. kolovoza srpske su snage minobacačkom vatrom djelovale po položajima 1. i 3. bojne 151. brigade u Zamlači. Topnička priprema hrvatskog napada počela je oko 11.30, a kombinirani prodor u Dvor u 12 sati.

Glavninu 151. brigade u napadu činila je 3. bojna, uz dijelove 1. bojne, izviđački vod, mješovitu protuoklopnu bitnicu, laku minobacačku bitnicu 120 milimetara i minobacačke vodove. Na pravcu glavne prometnice djelovali su oklopnici, izvidnici 17. domobranske pukovnije Sunja i pripadnici 151. brigade, dok je Satnija „Dvor“ 17. domobranske pukovnije napadala s istočne strane.

U borbama i zaposjedanju Dvora sudjelovali su i pripadnici 145. brigade HV-a, tenkisti 2. gardijske brigade „Gromovi“, dijelovi 202. brigade protuzračne obrane, Izviđačko-diverzantska satnija Zbornog područja Zagreb te topništvo toga Zbornog područja, odnosno Isturenog zapovjednog mjesta Sunja. Raguž navodi da su hrvatske snage u središte ušle u 12.50. Treća bojna 151. brigade potom je osigurala grad, a 1. bojna pristigla je oko 14.30. Druga bojna nije sudjelovala u početnom prodoru; poslije je dobila zadaću osiguranja južnog dijela Dvora i prilaza državnoj granici. Operativni raspored hrvatskih postrojbi potvrđuje i istraživanje Daria Fabijankovića.

Nakon stavljanja grada pod nadzor, dijelovi 145. brigade, 17. domobranske pukovnije i oklopnih snaga nastavili su prema Matijevićima i kopnenoj granici s Bosnom i Hercegovinom, gdje su navečer uspostavili kontakt s 5. korpusom Armije BiH. Na širem prostoru prometnice prema Žirovcu djelovale su 2. gardijska brigada i 12. petrinjska domobranska pukovnija. Preostali otpor u samom Dvoru izvori pripisuju srpskim snagama, ali bez dovoljno podataka za pouzdano imenovanje postrojbe koja je držala pojedine otporne točke.

Granatiranje nakon oslobođenja

Oko 18 sati iz smjera Bosanskog Novog uslijedio je kratak i snažan srpski topnički napad. Geleri su pogodili dvojicu pripadnika minobacačkog voda 2. bojne 151. brigade. Zdravko Babojelić ranjen je u trbuh, a Ivan Regović u desnu nogu.

Bolničar Roman Belak izvukao ih je iz ugroženog područja. Prebačeni su u bolnicu u Hrvatskoj Kostajnici, gdje ih je zbrinuo dr. Širanović, ali Babojelićeve ozljede bile su smrtonosne. Bio je precizni mehaničar, suprug Jadranke i otac kćeri Antonije. Pokopan je na groblju u Otruševcu, a posmrtno mu je dodijeljen čin časničkog namjesnika.

Napad nije promijenio stanje na terenu. Srpske snage nisu vratile Dvor, ali je hrvatska postrojba izgubila čovjeka.