Je li Slaven Bilić izbornik hrvatske reprezentacije ili eksponent "duboke države"

Pored pobjede u prvoj utakmici Lige nacija koju je hrvatska nogometna reprezentacija ostvarila protiv Češke u Pragu (2:1) pod vodstvom novog selektrora Slavena Bilića kao nasljednika Zlatka Dalića veliku pozornost javnosti izazvala je činjenica da za vrijeme sviranja "Lijepe naše" izbornik Slaven Bilić nije držao desnu ruku na lijevoj strani prsiju kao što su o učinili svi igrači prilikom sviranja himne. To nije tek sporedna epizoda, jer se radi o tome kako će novi selektor nakon izvanrednih rezultata što ih je ostvario Zlatko Dalić nastaviti voditi reprezentaciju.

               Treba podsjetiti na atmosferu nakon prošlog svjetskog prvenstva u Americi na kojemu se hrvatska reprezentacija nije uspjela plasirati u završnu fazu natjecanja, pa se postavilo pitanje hoće li Zlatko Dalić u novim okolnostimsa nastaviti voditi reprezentaciju. ili će se naći novi izbornik. Ključna je činjenica što hrvatska nogometna repezentacija nije tek izuzetno uspješna sportska momčad koja je Hrvatsku kao malu zemlju u desetak godina Dalećeve karijere na njezinom čelu lansirala na razinu globalne popularnosti, što ni u jednoj društvenoj djelatnosti, a posebice hrvatskoj diplomaciji nije uspjelo ni jednoj drugoj nacionalnoj strukturi. Jedostavnije rečeno hrvatska nogometna reprezenatcija postala je s takvim domoljubnim momcima ne samo javni nego i u određenim okolnostima i politički faktor na javnoj sceni. Hrvatski nogometaši su hrvatskome puku u izuzetnoj jakoj svjetskoj konkurenciji, osvojivši pored ostaloga srebro i bronzu na uzastopna dva Svjetska prvenstva  pokazali ono što ni izdaleka nije mogla ni jedna druga državna struktura na izazovnoj svjetskoj sceni. To je naravno smetalo svim strukturama hrvatskoga društva i države koje i u četvrtom desetljeću hrvatske  državnosti djeluju pod kontrolom "duboke države" kojoj zbog raznih razloga, prije svega jugonostalgičarskih i globalističkih smeta Hrvatska kao takva. Takvim strukturama svaki uspjeh reprezentacije pod Zlatkom Dalićem a priori je smetao, pa se razvila prava kampanja neutraliziranja takve hrvatske nogometne reprezentacije.

               Vrhunac te kampanje zbio se nakon završetka ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Americi, Meksiku i Kanadi, jer je Zlatku Daliću istjecao ugovor s Hrvatskim nogometnim savezom, pa je bilo pitanje hoće li taj ugovor biti produžen ili će se HNS osloboditi najtrofejnijeg hrvatskog nogometnog selektora. Na kraju je nakon dvosatnih pregovora s predsjednikom HNS-a Marijanom Kustićem objavljeno da Zlatko Dalić odlazi nakon deset uspješnih godina s mjesta selektrora reprezentacije. Malo je poznato o sadržaju tih pregovora koji su tako dugo trajali, što znači da je Zlatko Dalić naravno uz svoje uvjete bio spreman nastaviti karijeru na čelu reprezentacije. To je dakle bila pobjeda "duboke države" jer je na čelu HNS-a  instaliran provjereni HDZ-ov kadar Marijan Kustić a ne neki nogometaš s reputacijom kakvi su ili njegovi prethodnici Vlatko Marković i Davor Šuker.

               "Duboka država" je tako instalirala svojeg kandidata Slavena Bilića koji j već ranije bio selektor reprezentacij i to uspješan. Ključno je bilo pitanje hoće li Slaven Bilić nastaviti voditi reprezentacija na način kako je to super uspješno vodio Zlatko Dalić. Treba podsjetiti da je on vodio svoje momke kao obitelj (family) s duhom zajedništva s igračima od kojih je većina, što je i te kako znakovito  praktičnih vjernika kao što je i sam Zlatko Dalić. Slaven Bilić kojemu je otac dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu kao "Savkin čovjek" nastradao u Hrvatskom proljeću već na samom startu je pokazao da mu to nije namjera. Umjesto da zadrži neke članove Dalićevog stručnog stožera Slaven Bilić je doveo potpuno novu ekipu u kojoj nema ni jednog poznatijeg imena. To su pomoćni treneri Danilo Butorović, Nikola Jrčević, Dean Računica, trener vratara Vatroslav Mihačić, kondicijski trener iz Engleske Premier lige Nick Davies, specijalist za prekide Talijan Gianni Vio, te savjetnik koordinator Aljoša Asanović, kao jedino ime sa značajnim  nogometnim pedigreom.

               S takvim stručnim štabom, dakle ne stožerom nije se ni moglo očekivati da će Slaven Bilić  zajedno sa svojim pomoćnicima držati kao cijela momčad desnu ruku na strani srca. Jednostavno rečeno to je izdaja nacionalne reprezentacije koja očito ne će biti dobro primljena među članovima reprezentcije, jer je time Slaven Bilić pokazao svoju političku opredijeljenost kao htio ne htio eksponent "duboke države". Treba podsjetiti da je ondašnji predsjednik SDP-ove Vlade Ivica Račan svojedoibno od Vlatka Markovića tražio da reprezentativci prilikom sviranja himne ne držae uku na srcu, na što je Vlatko Marković odgovorio: "Dok sam ja predsjednik oni će slušati himnu s rukom na srcu". Da stvar bude još gora i očiglednija na utakmci s Česima reprezentativci su istrčali u novim dresovima na kojima nije bilo nikakve naznake kvadrata koji su svjetski postali simbol Hrvatske i njezine reprezentacije  Ti simboli mogli su se u Pragu vidjeti kod nekih hrvatskih navijača koji su uspjeli zaobići kaznu što ju je organiziranim navijačkim skupinama izrekla UEFA.

               U svakom slučaju ovom negativnom gestom u odnosu na prethodnu praksu koja je obilježila hrvatsku nogomentnu reprezetaciju kao skladnu obitelj i snažnu privrženost nacionalnom dresu zbog poremećene unutarnje kohezije iluzorno je očekivati da Slaven Bilić ostvari postignuća kakva je na svjetskoj pozornici ostvario Zlatko Dalić. Pravi test bit će upravo iduće tri utakmice protiv Španjolske i Engleske.

Napomena uredništva: Stavovi, mišljenja i vrijednosni sudovi izneseni u ovoj kolumni osobni su stavovi autora. Oni ne odražavaju nužno stavove uredništva Portala Hrvatskih Branitelja ni nakladnika, Udruge hrvatskih branitelja RH. Autor odgovara za iznesene osobne stavove, tvrdnje i ocjene u tekstu, dok uredništvo zadržava pravo uredničke obrade u skladu sa zakonom i pravilima novinarske struke.