02. RUJNA 1991. – MOŠĆENICA POSTAJE VRATA SISKA: Kako je stvorena obrambena crta prema Petrinji

Drugog rujna 1991. Petrinja i Sisak više nisu mogli promatrati rat kao nešto što se vodi nekoliko sela dalje.

U Petrinji je toga dana započeo prvi otvoreni napad JNA i pobunjenih srpskih snaga na grad. Prema kronologiji HRT-a, u 12.18 sati potpukovnik JNA Slobodan Tarbuk naredio je otvaranje vatre prema Vili Gavrilović. Slijedili su tenkovski udari, snajperska i automatska vatra te borbe u gradu. Pogođeni su dječji vrtić, crkva sv. Lovre, škola, sud, općinska zgrada, bolnica te gospodarski objekti. U sisačku bolnicu toga dana prevezeno je 11 civila i troje pripadnika ZNG-a.

Istoga dana, na drugom kraju nekoliko kilometara dugog pravca Petrinja – Mošćenica – Sisak, hrvatske snage postavljale su obranu koja je trebala spriječiti da se ono što se događalo Petrinji prenese na Sisak

Brigada osnovana jučer – položaji se zaposjedaju već danas

Priča o Mošćenici zapravo počinje samo dan ranije.

Formiranje 120. brigade ZNG-a „Ban Toma Bakač“ pripremalo se od sredine kolovoza, a 1. rujna 1991. ustrojeni su njezino zapovjedništvo, izvidnički vod i prvi pješački bataljun. Ratni zapovjednik brigade brigadni general Vlado Hodalj poslije je naveo da je postrojba već od 2. rujna počela braniti položaje oko Siska – od Vurota i Stare Drenčine preko Mošćenice i Novog Sela do Komareva.

Još izravniji opis ostavio je ratni načelnik topništva brigade Viktor Šprajc. Govoreći 2021. na 30. obljetnici brigade, istaknuo je da njezin borbeni put počinje upravo 2. rujna zaposjedanjem obrambenih položaja na pravcima koji iz Petrinje vode prema Sisku, sa zadaćom sprječavanja prodora snaga JNA prema gradu. Razdoblje od 2. rujna do 15. listopada nazvao je najtežim razdobljem u čitavom ratnom putu 120. brigade.

A jedan od tih pravaca vrlo je precizno zabilježen u kasnijim svjedočenjima veterana:

Mošćenica – Novo Pračno – Sisak.

Drugi važan smjer vodio je preko Bresta, Vurota i Stare Drenčine.

To znači da 2. rujna nije datum koji je naknadno simbolički pridodan Mošćenici. Ratni zapovjednik Hodalj godinama poslije izričito je naveo da je bataljun koji je držao Mošćenicu ondje bio od 2. rujna i da je upravo taj sastav podnio najveće ratne gubitke unutar brigade.

Zašto baš Mošćenica?

Odgovor daje zemljopis.

Mošćenica je naselje svega oko pet kilometara južno od Siska, između Siska i Petrinje, uz prometni koridor kojim se iz Petrinje dolazi prema južnim dijelovima Siska. Hrvatska enciklopedija navodi da se nalazi na desnoj obali Kupe i uz željezničku prugu koja povezuje ovaj prostor. Početkom Domovinskog rata upravo je ondje bilo poprište oružanih sukoba.

Za vojnu kartu Siska to je značilo nešto mnogo važnije od samog obrambenog položaja u jednom prigradskom naselju. Probijanje Mošćenice otvaralo bi prostor prema Novom Pračnom i gradskom području Siska.

Gradski muzej Sisak u prikazu ratne 1991. obranu grada upravo zato ne promatra kroz jednu izoliranu točku. Do kraja godine nastala je duga obrambena linija od pokupskih sela, preko Mošćenice i Komareva do Sunje. Muzej kao jedan od ciljeva napadačkih snaga navodi približavanje Zagrebu i zauzimanje južne industrijske zone Siska, a Mošćenicu izdvaja među mjestima na kojima obrana nije popustila.

Drugim riječima, iza položaja u Mošćenici nije stajalo samo nekoliko sisačkih ulica.

Iza njih je stajao industrijski Sisak.

Istoga 2. rujna pod vatrom su i Rafinerija i Željezara

Upravo ovaj podatak daje događajima od 2. rujna mnogo širi smisao.

Dok traje tenkovski napad na Petrinju i dok 120. brigada izlazi na pravce prema Sisku, napadnut je i sam Sisak. Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Scrinia Slavonica navodi da su Rafinerija nafte Sisak i Željezara Sisak prvi put napadnute upravo 2. rujna 1991. Rafinerija je toga dana bila napadnuta u dva navrata.

To dodatno potvrđuju dokumenti protivničke strane koje je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata objavio u 23. knjizi zbirke „Agresija JNA i srpskih postrojbi (Banovina, 1991.–1992.)“. U ratnom izvješću Štaba TO Sisak iz Graduse od 2. rujna zabilježene su zapovijedi za djelovanje po objektima Željezare i INA Rafinerije. Iz druge dokumentacije proizlazi da se prema industrijskoj zoni djelovalo iz područja Blinjskog Kuta i Bestrme te da je te večeri pogođen i jedan spremnik Rafinerije.

Zato se događaji u Petrinji, Mošćenici i sisačkoj industrijskoj zoni ne mogu promatrati odvojeno.

Drugog rujna rat se na ovom prostoru povezao u jednu cjelinu: Petrinja je napadnuta tenkovima, prema Sisku se zatvaraju prilazi, a iza obrambene crte već gore strateški industrijski objekti.

Željezara Sisak bila je jedan od najvećih industrijskih sustava grada. Zajedno s INA Rafinerijom našla se među prvim velikim gospodarskim ciljevima napada početkom rujna 1991.

Mošćenica nije bila sama – Sisak se branio sustavom povezanih položaja

Bilo bi pogrešno obranu Siska svesti samo na 120. brigadu ili samo na Mošćenicu.

Vojna literatura o Domovinskom ratu navodi da su obranu sisačkog područja činili pripadnici 2. gardijske brigade, 57. samostalnog bataljuna, 120. brigade, 55. divizijuna protuzračne obrane te policije, pod zapovijedanjem Operativne grupe Sisak.

Upravo je povezivanje položaja bilo presudno.

Mošćenica je zatvarala smjer iz Petrinje prema Novom Pračnom i Sisku. Komarevo je branilo drugi osjetljivi pravac. Vurot i Stara Drenčina zatvarali su zapadniji prilaz. Sunja je ostala hrvatsko uporište na istoku, a obrana pokupskih sela sprečavala je potpuno izbijanje protivničkih snaga na Kupu. Službeni vojni pregled zato obranu Siska naziva temeljem cjelokupne obrane Banovine.

Posebnost Mošćenice bila je u tome što se ondje nije branila udaljena kota ili položaj izvan grada. Branila se komunikacija koja je napadaču omogućavala nastavak kretanja prema Sisku.

Zbog toga će Mošćenica nekoliko tjedana kasnije prestati biti samo prednji obrambeni položaj i postati prava crta razdvajanja.

21. rujna Petrinja pada – bojišnica se zaustavlja usred Mošćenice

Od 2. do 21. rujna trajala je obrana Petrinje. Nakon više napada, JNA i srpske paravojne snage pokrenule su 21. rujna završni udar. Grad Petrinja navodi da je pod jakom pješačkom vatrom grad u 18.30 pao, nakon čega se velik dio stanovništva i hrvatskih snaga povukao.

Tada se položaj Mošćenice dramatično mijenja.

Petrinja više nije tampon između bojišnice i Siska. Neprijateljske snage nalaze se neposredno pred južnim prilazima gradu.

Istraživanje o Banovinsko-pokupskom bojištu sa Sveučilišta u Zagrebu vrlo precizno opisuje što se dogodilo nakon 21. rujna: nakon što je JNA zauzela Petrinju i izbila na Kupu, crta bojišnice prema Sisku ustalila se sredinom naselja Mošćenica. Istodobno je obranjen sjeverni pokupski dio petrinjskog područja, što je onemogućilo potpuno ovladavanje prostorom uz Kupu.

To je važna razlika u kronologiji.

Drugog rujna počinje vojna uloga Mošćenice kao ključnog položaja na pravcu Petrinja – Sisak. Nakon pada Petrinje 21. rujna ona postaje doslovna prva crta bojišta.

Službeni pregled vojnih djelovanja potvrđuje i ono što slijedi: nakon zauzimanja Petrinje, napadi na Sisak najčešće dolaze upravo iz smjera Mošćenice, koji se navodi kao glavni smjer napada.

Od toga trenutka iza rovova je bio Sisak

Tu se najbolje razumije izraz „vrata Siska“.

Tko bi probio položaje u Mošćenici, više pred sobom ne bi imao Petrinju. Imao bi rubne dijelove Siska, komunikacije prema Novom Pračnom i industrijsku zonu.

Tko bi držao Mošćenicu, držao bi neprijatelja podalje od grada.

Zato se crta nije smjela raspasti.

Vlado Hodalj kasnije je obranu Banovine sažeo kroz nekoliko ključnih točaka: 2. gardijska brigada zaustavljala je prodore na području Novog Farkašića, 57. samostalni bataljun držao je Komarevo i sudjelovao u obrani Sunje, dok je 120. brigada držala Mošćenicu. Nije riječ o natjecanju među postrojbama, nego o sustavu u kojem bi pad jedne točke ugrozio ostale.

Mošćenica je plaćena životima

Držanje položaja imalo je cijenu.

Od 27 poginulih pripadnika 120. brigade, prema riječima njezina ratnog zapovjednika Vlade Hodalja, 14 je poginulo u Mošćenici ili u borbama povezanim s Mošćenicom. Hodalj je naglašavao da je bataljun koji je ondje bio od 2. rujna pretrpio najveće gubitke u brigadi.

Na spomen-ploči postavljenoj u Mošćenici nalaze se imena petorice pripadnika 120. brigade koji su neposredno vezani uz obranu tog mjesta: Jadranko Kalinić, Josip Pažur, Ivica Pijanić, Josip Skrbin i Željko Živčić.

Pripadnici i veterani 120. brigade „Ban Toma Bakač“ svake godine odaju počast poginulim suborcima. Brigada je za obranu Siska i Banovine dala 27 života.

2. rujna zato nije samo datum napada na Petrinju

Kada se događaji toga dana pogledaju zajedno, slika postaje znatno jasnija.

Petrinja je 2. rujna pod tenkovima JNA. Rafinerija i Željezara Sisak nalaze se pod vatrom. Tek osnovana 120. brigada izlazi na položaje koji iz Petrinje vode prema Sisku. A njezin bataljun ulazi u Mošćenicu i ondje ostaje.

Nije još postojala ona potpuno ustaljena crta bojišnice koju će donijeti pad Petrinje 21. rujna. Ali upravo 2. rujna počinje njezino stvaranje.

Zato je taj datum opravdano smatrati početkom ratne priče o Mošćenici kao vratima Siska.

Kasniji razvoj događaja samo će potvrditi koliko je izbor položaja bio važan. Nakon pada Petrinje neprijateljski glavni smjer prema Sisku prolazio je upravo preko Mošćenice. Hrvatska obrana zaustavila ga je ondje, na rubu naselja, dovoljno daleko da Sisak ostane neosvojen i da njegove ključne obrambene točke – Mošćenica, Komarevo, pokupski položaji i Sunja – ostanu povezane. Vojna literatura obranu Siska upravo zbog toga ocjenjuje jednom od temeljnih sastavnica opstanka hrvatske obrane na Banovini.

Mošćenica 1991. nije postala važna zato što je bila veliko mjesto. Postala je važna zato što se iza nje nalazio Sisak. A 2. rujna hrvatski su branitelji ondje počeli zatvarati vrata kroz koja se prema gradu više nije smjelo proći.

Izvori i literatura: HRT i svjedočanstvo Viktora Šprajca o početku borbenog puta 120. brigade; svjedočanstva ratnog zapovjednika Vlade Hodalja; Kratak pregled vojnih djelovanja u Domovinskom ratu; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Agresija JNA i srpskih postrojbi (Banovina, 1991.–1992.); Gradski muzej Sisak; Hrvatska enciklopedija; Grad Petrinja te znanstveni i sveučilišni radovi o sisačko-banovinskom bojištu.