02. RUJNA 1991. – PAD BERKA: 46 ubijenih branitelja i civila, logor u selu i četiri nestala do danas

Danas se navršava 35 godina od okupacije Berka, sela u zapadnom Srijemu koje je 2. rujna 1991. doživjelo početak jedne od najtežih ratnih kalvarija na području hrvatskog Podunavlja.

Ono što se nakon ulaska agresorskih snaga događalo u Berku nije ostalo samo u svjedočanstvima preživjelih. U optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru iz 2006. izrijekom se navodi da su selo 2. rujna 1991. okupirali JNA i srpske paravojne postrojbe, nakon čega je uspostavljena okupacijska vlast. Tužiteljstvo je teretilo 35 osoba da su sudjelovale u progonu hrvatskog stanovništva, zastrašivanju i mučenju civila, paljenju i miniranju kuća, pljački te odvođenju i ubijanju zatočenika.

Berak je postao selo u kojem rat nije završavao na crti bojišta. Rat je ušao u kuće, dvorišta, podrume i živote ljudi.

Spomen na žrtve Berka. Na obnovljenom križu trajno je uklesana poruka „Oprost je moja osveta“. Fotografije: Vukovarsko-srijemska županija / Glas Slavonije.

Nakon okupacije – Berak postaje selo-logor

Prema DORH-u, nakon okupacije nesrpsko stanovništvo najprije je zatvarano u hale poljoprivrednog kombinata VUPIK, a potom je najmanje stotinu civila odvedeno u logor uspostavljen u jednoj obiteljskoj kući u Berku.

Zatočenici su bili izloženi fizičkom i psihičkom zlostavljanju, prijetnjama, premlaćivanju i ponižavanju. DORH je u jednom od pravomoćno okončanih predmeta utvrdio slučajeve udaranja zatočenika, izbijanja zuba, nanošenja ozljeda, pucanja iznad njihovih glava i prijetnji da će ih se pobiti rafalom.

To je tek dio onoga što su stanovnici Berka opisivali nakon povratka.

Svjedočanstva govore o ljudima ubijenima u vlastitim kućama i na ulicama, o nestancima, prisilnom radu i tijelima bacanima u bunare. HRT je u izvještaju o stradanju Berka također zabilježio da su mještani ubijani po kućama i ulicama, bacani u bunare i mučeni u logoru.

Crkva pretvorena u diskoteku

Jedan od najsnažnijih simbola poniženja okupiranog mjesta bila je župna crkva Mučeništva sv. Ivana Krstitelja.

Umjesto bogoslužja, tijekom okupacije pretvorena je u diskoteku.

Taj podatak potvrđuju i noviji izvještaji HRT-a o obilježavanju stradanja Berka. U izvještaju iz 2025. ponovno je navedeno da su agresorske snage nakon okupacije u selu uspostavile logor, dok je crkva bila pretvorena u diskoteku.

Takvi detalji objašnjavaju zbog čega Berčani svoju ratnu priču ne opisuju samo kao okupaciju sela. Bila je to i sustavna poruka preostalom hrvatskom stanovništvu da za njih u okupiranom Berku više nema mjesta.

46 žrtava – ali broj nestalih više nije 11

U tekstovima o Berku godinama se ponavlja podatak o 46 žrtava i 11 nestalih. Taj podatak bio je točan u vrijeme nastanka dokumentarnog filma Berak – neispričana priča i u ranijim evidencijama, ali više nije aktualan kada je riječ o nestalima.

Na obilježavanju 34. obljetnice u rujnu 2025. načelnik Općine Tompojevci Milan Grubač naveo je da se Berak prisjeća 46 ubijenih branitelja i civila, od kojih se četiri osobe još vode kao nestale. Isti podatak objavili su HRT i Hina.

„To je važan ispravak starijih tekstova.“

Potraga je, naime, tijekom godina davala rezultate. Još 2024. Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora navodilo je pet osoba za kojima se tragalo, dok je godinu poslije javno navedena brojka smanjena na četiri.

Broj 46, pak, odnosi se na hrvatske branitelje i civile Berka koji su tijekom Domovinskog rata izgubili život. Taj broj danas koriste Vukovarsko-srijemska županija, Policijska uprava vukovarsko-srijemska i Općina Tompojevci.

DORH-ova optužnica govori o 32 ubijena civila – zašto je broj drugačiji?

U službenoj optužnici protiv 35 osoba iz 2006. DORH navodi 32 ubijene osobe, od kojih je tada 20 bilo ekshumirano, a 12 se vodilo kao nestalo.

To nije proturječje podatku o 46 žrtava.

DORH-ov broj odnosi se na osobe i konkretna kaznena djela obuhvaćena tom optužnicom, dok memorijalni broj od 46 obuhvaća širi popis stradalih hrvatskih branitelja i civila Berka tijekom Domovinskog rata.

Zato je za javnu objavu najpreciznije napisati: Berak pamti 46 poginulih i ubijenih hrvatskih branitelja i civila.

Gojko Eror oslobođen, ali nije točno da za Berak baš nitko nije osuđen

U starijim tekstovima često se pojavljuje tvrdnja: „Za Berak još nitko nije odgovarao.“

Takva formulacija danas nije dovoljno precizna.

Gojko Eror, kojega se teretilo u predmetu ratnog zločina u Berku, izručen je Hrvatskoj s Malte 2014. godine. Na ponovljenom suđenju oslobođen je optužbe za ratni zločin, a sud je za dio njegova postupanja primijenio Zakon o oprostu.

Međutim, DORH-ova službena evidencija potvrđuje da je jedan optuženik, S. P., pravomoćno osuđen zbog zlostavljanja zatočenika u logoru u Berku na tri godine i šest mjeseci zatvora.

Dakle, točnije je napisati da Berak nije dočekao sveobuhvatan pravosudni epilog za ubojstva, nestanke i progon svojih stanovnika, a ne da nitko nikada nije osuđen ni za jedan ratni zločin počinjen u selu.

Pravosudni postupci vezani uz događaje od 2. rujna 1991. nisu potpuno zamrli. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku posljednjih je godina vodilo postupke i zbog zlostavljanja zarobljenih pripadnika ZNG-a iz Berka nakon njihova odvođenja u Orolik, a početkom 2025. protiv jednog bivšeg pripadnika TO Orolik podignuta je optužnica.

„Berak – neispričana priča“: ljudi koji su preživjeli progovorili pred kamerom

Jedno od najvažnijih audiovizualnih svjedočanstava o ratnoj sudbini sela jest dokumentarni film „Berak – neispričana priča“, redatelja Branka Ištvančića i producenta Antuna Ivankovića.

Film donosi iskaze ljudi koji su preživjeli okupaciju, zatočenja i gubitak svojih najbližih te autentične arhivske snimke, uključujući snimke ekshumacija žrtava nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Projekt je nastajao nekoliko godina, a film je javnosti predstavljen 2021. godine.

„Oprost je moja osveta“

U Berku danas stoji obnovljeni križ s jednostavnom porukom:

„Oprost je moja osveta.“

Možda upravo te četiri riječi najbolje opisuju odnos mjesta prema vlastitoj tragediji.

Berčani su se vratili. Obnovili su svoje kuće i svoju crkvu. Ponovno su počeli živjeti ondje gdje je 1991. nasiljem pokušano izbrisati hrvatsko stanovništvo.

Ali oprost nije isto što i zaborav.

Trideset i pet godina nakon 2. rujna 1991. četiri obitelji još čekaju odgovor gdje su njihovi najmiliji, dok 46 imena ostaje trajno upisano u memoriju sela.

Berak zato nije samo još jedna točka u ratnoj kronologiji 1991. godine.

To je mjesto koje pokazuje što se događalo nakon pada hrvatskih sela: okupacija nije značila samo promjenu vojne crte. Za ljude koji su ostali iza nje počinjali su logori, progoni, nestanci i ubojstva.

I upravo zbog toga 2. rujna u Berku nije samo datum okupacije.

To je dan sjećanja na 46 života koje rat nije smio uzeti i na četiri čovjeka kojima se ni 35 godina poslije još ne zna mjesto posljednjeg počivališta.

Izvori: Državno odvjetništvo RH, HRT/Hina, Policijska uprava vukovarsko-srijemska, Vukovarsko-srijemska županija, Općina Tompojevci, Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora te dokumentarni film Berak – neispričana priča.