18. srpnja 1991. – JNA odlazi iz Slovenije, a vojnu moć usmjerava prema Hrvatskoj

Dana 18. srpnja 1991. godine Predsjedništvo SFRJ donijelo je odluku o prestanku stacioniranja Jugoslavenske narodne armije na području Slovenije. Na prvi pogled radilo se o povlačenju vojske nakon neuspješne intervencije i desetodnevnog rata, ali posljedice te odluke bile su mnogo šire.

JNA se nije odricala uporabe vojne sile niti je odustajala od rata. Napuštanjem Slovenije oslobodila je postrojbe, oklopna sredstva i naoružanje koje je mogla premjestiti prema prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Hrvatska je tako, umjesto smirivanja krize, ušla u još opasniju fazu otvorene velikosrpske agresije.

Od slovenskog rata do odluke o povlačenju

Slovenija i Hrvatska proglasile su samostalnost 25. lipnja 1991. godine. Već 27. lipnja postrojbe JNA krenule su prema slovenskim graničnim prijelazima, ali su naišle na organizirani otpor slovenske Teritorijalne obrane i policije.

Oružani sukob u Sloveniji trajao je do početka srpnja. Nakon posredovanja Europske zajednice, 7. srpnja prihvaćena je Brijunska deklaracija, kojom je dogovoren prekid sukoba i tromjesečna odgoda provedbe odluka o samostalnosti Hrvatske i Slovenije. Slovenija je pritom zadržala kontrolu nad većim dijelom svojeg teritorija i državnih institucija.

Samo jedanaest dana poslije Brijunskog sporazuma Predsjedništvo SFRJ odlučilo je da se zapovjedništva, postrojbe i ustanove JNA u roku od tri mjeseca izmjeste iz Slovenije. Prema istraživanju povjesničara Davora Marijana, odluku je podržalo šest od osam članova Predsjedništva.

Stipe Mesić protiv odluke

Protiv odluke glasovao je tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić, dok je predstavnik Bosne i Hercegovine Bogić Bogićević bio suzdržan. Mesić je tražio da se JNA vrati u vojarne na području svih republika, odnosno da se, povlači li se iz Slovenije, povuče i iz Hrvatske.

Takav zahtjev nije prihvaćen. JNA je dobila mogućnost napustiti Sloveniju, ali je istodobno zadržala vojarne, skladišta, zapovjedništva i teško naoružanje na području Hrvatske. Time se vojna neravnoteža dodatno povećala: mlada hrvatska država još je stvarala svoje oružane snage, dok je JNA raspolagala tenkovima, topništvom, zrakoplovstvom i golemim zalihama naoružanja.

Odluka je zato za Hrvatsku predstavljala upozorenje. Povlačenjem iz Slovenije nije se smanjivala snaga JNA, nego se mijenjao prostor na kojem će ona biti uporabljena.

Postrojbe nisu raspuštene, nego premještene

Dio postrojbi JNA iz Slovenije premješten je prema Srbiji, a dio prema Bosni i Hercegovini. Među njima su bile oklopne i mehanizirane snage čija će tehnika poslije biti uporabljena na hrvatskim bojištima.

Povjesničar Davor Marijan zaključuje da je za Hrvatsku povlačenje JNA iz Slovenije značilo izvlačenje njezina tehničkog potencijala i raspoređivanje na područja s kojih će poslije uslijediti udar na Hrvatsku. Planirano je, među ostalim, premještanje 1. oklopne brigade iz Vrhnike prema Banjoj Luci.

Novija istraživanja napada JNA na zapadnu Slavoniju potvrđuju da su dijelovi snaga povučenih iz Slovenije stigli u Bosnu i Hercegovinu, a zatim bili uključeni u djelovanja na zapadnoslavonskom bojištu. Oklopni bataljun s tenkovima M-84 iz Vrhnike ušao je u sastav 329. oklopne brigade banjalučkog korpusa JNA.

To pokazuje da se nije radilo o jednostavnom povratku vojnika u matične vojarne. Provedeno je strateško premještanje vojne moći prema područjima važnima za nastavak rata.

Slovenija izlazi, Hrvatska ostaje u obruču

Slovenija za velikosrpsku strategiju nije imala isto značenje kao Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Na njezinu području nije postojala brojna srpska zajednica čijom bi se navodnom ugroženošću moglo opravdavati vojno zaposjedanje teritorija i mijenjanje granica.

U Hrvatskoj su već bila proglašena pobunjenička područja koja su se nastojala izdvojiti iz hrvatskog ustavno-pravnog poretka i pripojiti zamišljenoj zajedničkoj srpskoj državi. JNA se javno još predstavljala kao savezna vojska koja razdvaja sukobljene strane, ali je tijekom 1991. postajalo sve očitije da štiti pobunjene Srbe i podupire njihovo teritorijalno širenje.

Već tijekom ljeta napadi su se pojačavali u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, na Banovini, Kordunu, u Lici i Dalmaciji. Oklopne i topničke postrojbe JNA sve su otvorenije djelovale zajedno sa srpskim pobunjeničkim i paravojnim snagama.

Zato je odluka od 18. srpnja bila mnogo više od završetka slovenskog rata. Ona je pokazala da vojni i srbijanski politički vrh više ne djeluju radi očuvanja cijele Jugoslavije, nego stvaranja njezine smanjene inačice pod srpskom dominacijom.

Nestala je i posljednja iluzija o neutralnoj JNA

Odlukom o napuštanju jedne republike JNA je sama dovela u pitanje temeljno obrazloženje svojega postojanja – obranu teritorijalne cjelovitosti SFRJ. Da je doista branila zajedničku državu, nije mogla prihvatiti trajno povlačenje iz Slovenije, a istodobno ostati na području Hrvatske i aktivno pomagati pobunu protiv legalnih hrvatskih vlasti.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u više je optužnica odluku od 18. srpnja opisivao kao postupak kojim je savezno vodstvo u praksi prihvatilo slovensko izdvajanje i raspad dotadašnje SFRJ. Istodobno je u Hrvatskoj nastavljen proces teritorijalnog povezivanja područja pod kontrolom pobunjenih Srba.

Za Hrvatsku je to značilo da više ne postoji ni privid zajedničke vojske. JNA je postupno gubila obilježja jugoslavenske institucije i pretvarala se u oružanu silu koja je provodila ciljeve srbijanskog političkog vrha.

Kraj povlačenja i početak samostalne Slovenije

Povlačenje JNA iz Slovenije provedeno je tijekom sljedeća tri mjeseca. Posljednji vojnici, zajedno s naoružanjem i vojnom opremom, napustili su luku Koper u noći s 25. na 26. listopada 1991. godine. Slovenija taj događaj obilježava kao konačnu uspostavu svoje suverenosti.

Dok je Slovenija bez JNA započinjala samostalan život, Hrvatska je istodobno prolazila kroz najteže mjesece rata. Vukovar, Dubrovnik, Osijek, Gospić, Karlovac, Sisak, Pakrac i brojna hrvatska sela već su bila pod napadima.

Vojna tehnika izvučena iz Slovenije nije nestala. Dio je premješten prema područjima s kojih su pokretane operacije protiv Hrvatske, potvrđujući da povlačenje JNA nije bilo mirovni potez, nego sastavni dio nove ratne strategije.

Datum koji je najavio otvorenu agresiju

Dana 18. srpnja 1991. završila je jedna faza raspada Jugoslavije, ali za Hrvatsku nije počelo razdoblje mira. Naprotiv, donesena je odluka koja je omogućila koncentriranje dodatne vojne moći na prostorima s kojih će se nastaviti napadi na hrvatske gradove i sela.

Povlačenje iz Slovenije razotkrilo je stvarnu ulogu JNA. Vojska koja je tvrdila da štiti sve jugoslavenske narode prihvatila je odlazak Slovenije, a svoje je snage preusmjerila prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Zato 18. srpnja 1991. ostaje važan datum Domovinskog rata – dan kada je postalo jasno da JNA više ne brani Jugoslaviju, nego sudjeluje u pokušaju stvaranja nove države na ruševinama međunarodno priznatih republičkih granica.