22. listopada 1992. počela operacija „Vlaštica” – petorica hrvatskih branitelja poginula prvoga dana

Na današnji dan prije 34 godine, 22. listopada 1992., počela je operacija „Vlaštica”, završna operacija hrvatskih snaga na dubrovačkom zaleđu kojom je trebalo ukloniti posljednje snažno neprijateljsko uporište iznad grada.

Vlaštica je bila dominantna kota iznad Dubrovnika s koje su se mogli nadzirati grad, Župa dubrovačka i pravci prema Konavlima. U službenoj publikaciji Ministarstva obrane RH i Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata navodi se da je upravo taj položaj bio jedan od glavnih oslonaca obrane snaga Vojske Republike Srpske na području dubrovačkog zaleđa.

Hrvatske snage prethodnog su dana već pokrenule operaciju „Konavle” i pomorskim desantom uvele 1. gardijsku brigadu „Tigrovi” u Cavtat. Time je nestao faktor iznenađenja za napad na Vlašticu. Protivničke snage očekivale su novi hrvatski udar i dodatno su učvrstile položaje.

Napad počeo u zoru

Prema ratnoj kronologiji HRT Radio Dubrovnika, operacija je počela 22. listopada u ranim jutarnjim satima, uz snažnu topničku pripremu hrvatskih snaga.

Glavni napad vodila je 4. gardijska brigada ZNG-a „Pauci”. Na glavnom pravcu djelovale su 3. imotska bojna i 5. bojna, sa zadaćom napredovanja preko dominantnih visova zapadno od Vlaštice prema Tresibradu, Klepetniku, Mrkasin brdu i Bobovištu.

Istodobno su 1. bojna i oklopno-mehanizirane snage izvele demonstrativni napad prema Humu i Cerovcu, kako bi na taj pravac privukle dio neprijateljske vatre. S druge strane 163. brigada HV-a djelovala je iz smjera Ivanice i Župe dubrovačke prema Drijenu i Buvavcu.

Teren je bio iznimno težak. Radilo se o golom kršu, strmim usponima i položajima koje su branitelji morali osvajati gotovo bez zaklona, dok su protivničke snage imale pripremljene položaje, strojnice, protuavionske topove, tenkove i topničku potporu.

Petorica poginulih prvoga dana

Prvi dan operacije donio je teške hrvatske gubitke.

HRT Radio Dubrovnik za 22. listopada 1992. navodi pogibiju petorice hrvatskih branitelja.

Iz 163. brigade HV-a poginuli su:

Perica Gakić
Blagoje Kostić

Iz 4. gardijske brigade „Pauci” poginuli su:

Ivo Beljo, zapovjednik satnije 5. bojne
Mate Vučak–Čigra, zapovjednik voda 3. imotske bojne
Miljenko Radman–Livaja

Za Matu Vučka–Čigru pouzdano je potvrđeno da je poginuo na Mrkasin brdu. Ministarstvo hrvatskih branitelja navodi da je rođen 1969. u Cisti Velikoj te da je kao pripadnik 3. imotske bojne 4. gardijske brigade poginuo upravo 22. listopada tijekom oslobađanja dubrovačkog zaleđa.

U kasnijim borbama poginuo je i Milan Trutin–Šilje, zbog čega službena publikacija MORH-a za cijelu operaciju navodi četvoricu poginulih pripadnika same 4. gardijske brigade. Kada se tome pridodaju Gakić i Kostić iz 163. brigade, vidi se zašto se u dubrovačkoj kronologiji prvoga dana izrijekom navodi pet hrvatskih branitelja.

Tresibrad osvojen, otpor nije slomljen

Unatoč velikim gubicima, hrvatske su snage prvoga dana uspjele pomaknuti crtu i zauzeti Volunj Gaj i Tresibrad. Međutim, glavni neprijateljski obrambeni sustav još nije bio probijen.

Drugoga dana 1. bojna 4. brigade nakon teških borbi ovladala je Glavicom, dok je 5. bojna zauzela Klepetnik i zajedno s 3. bojnom nastavila napredovanje prema Mrkasin brdu. Istodobno je hrvatsko topništvo i oklopništvo zaustavilo protivnički protuudar na pravcu Cerovac – Orah – Zaplanik.

Pad Mrkasin brda prelomio je bitku

Dana 24. listopada u borbu je uvedena i 4. bojna. Zajedno s 5. bojnom zauzela je Mrkasin brdo.

Gubitkom toga položaja obrana 29. hercegovačke brigade VRS-a počela se raspadati. Snage koje su držale Vlašticu i Bobovište morale su se povlačiti.

Ujutro 25. listopada 1992. hrvatske snage ovladale su Vlašticom i ušle u Bobovište. Time je operacija „Vlaštica” završena, a nova hrvatska obrambena crta uspostavljena je prema Klepetniku, Počiovskoj glavi, Bijedovu i Gradini.

Operacijom je uklonjeno posljednje snažno neprijateljsko uporište iz neposrednog dubrovačkog zaleđa. Zajedno s operacijom „Konavle”, koja se odvijala gotovo istodobno, završena su napadna djelovanja kojima je tijekom 1992. oslobođen krajnji jug Hrvatske.

Za hrvatske branitelje cijena tog uspjeha bila je velika. Već prvoga jutra operacije ostala su imena Perice Gakića, Blagoja Kostića, Ive Belje, Mate Vučka–Čigre i Miljenka Radmana–Livaje.

Njih petorica nisu dočekala trenutak kada će tri dana poslije hrvatski vojnici stati na Vlašticu i Bobovište.