29. RUJNA 1991. – OKUPIRANI ANTIN I KOROĐ: Zašto su dva sela bila važna u obrani istočne Slavonije

U kronologijama se 29. rujna 1991. bilježi kao dan pada Antina i Korođa. U Korođu se okupacija i progonstvo mještana obilježavaju upravo toga datuma. Za Antin izvori opisuju prijelaz događaja preko ponoći: pokušaj izlaska stanovnika počeo je u noći s 29. na 30. rujna, a predaja sela i ulazak snaga preciznije se smještaju na 30. rujna.

Zauzimanje sela odvijalo se u sklopu šireg pritiska JNA i srpskih pobunjeničkih snaga na položaje između Vinkovaca i Osijeka te na prometnicu Vinkovci–Vukovar. U vojno-povijesnim prikazima kao nositelj djelovanja navodi se Novosadski korpus JNA, uz lokalne srpske postrojbe i paravojne skupine. Napad na Antin i Korođ ugrozio je susjedne Tordince i Laslovo.

Najkonkretniji opis pravca prema Korođu dolazi iz svjedočenja mještanke Jolanke Gudinjacki. Prisjetila se da su iz Vinkovaca dobili obavijest da napuste selo jer iz Silaša nadiru tenkovi. Antin je mjesecima bio pod pritiskom. U Antinskoj Mlaki nalazili su se tenkovi koje su srpske snage ukopale i koristile za granatiranje sela.

Objavljeni izvori ne navode provjerljiv broj branitelja Antina i Korođa. Opisuju slabo naoružane lokalne snage i stanovnike koji su se suočavali s oklopnim i topničkim napadima. Krizni štab općine Vinkovci ranije je donio odluku o evakuaciji onih koji nisu mogli aktivno sudjelovati u obrani.

U noći s 29. na 30. rujna mještani Antina krenuli su poljskim putem prema Tordincima, a zatim prema Nuštru i Vinkovcima. Kod puta između Korođa i Tordinaca dočekala ih je zasjeda snaga iz Antinske Mlake i Markušice. Ubijen je Vlatko Matanović, Anica Božić je ranjena, a Anuška Pastor vodi se kao nestala. Nakon neuspjelog pokušaja proboja stanovnici su prihvatili ultimatum o predaji oružja i obećanje prolaza u progonstvo.

Predaja nije značila kraj stradanja Antinčana. Policijska istraga događaja od 1. rujna do 29. studenoga zabilježila je 27 osoba ubijenih ili nestalih te deset tjelesno ozlijeđenih. MUP je objavio da je zapovjednik Teritorijalne obrane Markušice, Mlake Antinske, Palače i Antina nakon predaje naredio minobacačke napade na Antin i civile koji su se pokušavali evakuirati kroz Korođ te dopustio zlostavljanje i ubijanje zarobljenih mještana.

U Korođu je tijekom Domovinskog rata život izgubilo petero mještana; posmrtni ostaci četvero civila pronađeni su u grobnici u selu. Većinski mađarsko stanovništvo prognano je, a okupacija je potrajala do početka 1998., kada je povratak omogućen mirnom reintegracijom.

Pad koji je promijenio obranu okolnih sela

Zauzimanjem Antina i Korođa hrvatska je obrana izgubila oslonce na prostoru sjeverno i sjeveroistočno od Vinkovaca. Tordinci su se našli u znatno težem položaju: većina stanovnika napustila je selo, a među malobrojnim preostalim dobrovoljcima obranu je pojačalo oko stotinu pripadnika 109. brigade. Istodobno je neprijatelj pojačao pritisak na prilaze Vinkovcima i pravac prema Vukovaru.

Zato se 29. rujna pamti kao dan kada su pala dva sela, ali i kao trenutak u kojem se obrambeni prostor istočne Slavonije dodatno suzio. Sudbina Antina i Korođa pokazala je koliko je teško bilo braniti razvučenu crtu s oskudnim naoružanjem, dok su tenkovi i topništvo napredovali prema naseljima između Osijeka i Vinkovaca.