Anton Kikaš: Čovjek koji je 31. kolovoza 1991. riskirao život kako bi naoružao hrvatske branitelje

Anton Kikaš na samom je početku hrvatskog obrambenog Domovinskog rata pokušao učiniti nemoguće za spas Hrvatske, vođen čistom, bezuvjetnom ljubavlju prema Domovini. Njegov junački čin izgledao je kao preslikan iz napetog holivudskog akcijskog filma, no u njemu nije bilo glume, ali je bila nevjerojatna hrabrost. Kikaš je bio zaokupljen avionskom dostavom oružja iz Južne Afrike, jer ga je Hrvatska očajnički trebala za obranu od velikosrpskog agresora. U kolovozu 1991., Hrvatska je krvarila pod brutalnim napadima velikosrpske agresije, a njezini sinovi i kćeri išli su u boj gotovo goloruki, jer je Savez komunista Hrvatske u svibnju 1990. uoči uspostave prvog Sabora RH, dopustio JNA da isprazni sva skladišta naoružanja Teritorijalne obrane u Hrvatskoj. Ovaj uspješni hrvatski poduzetnik iz Kanade, koji se bavio projektiranjem novih naselja, odlučio je uzeti sudbinu svog naroda u vlastite ruke. Vođen neopisivim domoljubnim žarom, po kojem je već otprije bio poznat, osmislio je plan kakav dotad nitko na ovim prostorima nije imao petlje ni zamisliti.

S financijskim doprinosom hrvatske zajednice Toronta, Anton je krenuo u misiju aranžmana kupnje i dostave oružja kao poklona MUP-u i Zboru narodne garde. Radilo se o više od 18 tona pješačkog i protuoklopnog oružja te milijunima komada streljiva koji su trebali spasiti tisuće mladih života na bojištima. Kako bi bio siguran da će taj dragocjeni teret stići do onih koji krvare na prvoj crti obrane od agresora, Kikaš je napravio aranžman s profesionalnim britanskim trgovcem oružja koji je potom unajmio zrakoplov Boeing 707 Cargo kompanije Uganda Airlines. Bez trunke oklijevanja, Kikaš je krenuo na ovaj smrtonosno opasan put prema Hrvatskoj, odnosno po uputama MUP-a prema Ljubljani. U Boeingu osim pilota i pet članova posade bio je samo jedan putnik, Anton Kikaš.

Ova cijela izazovna misija, koja je trajala punih deset dana, odvijala se na tri kontinenta: američkom, europskom i afričkom. Kikaš je sve pripremio i poletio iz Toronta. U Beču su ga čekali austrijski trgovci oružjem s kojima je ranije dogovorio nabavku oružja. Oni su ga drugi dan odvezli do Frankfurta i upoznali s njihovim partnerom, britanskim trgovcem oružja, s kojim je isti dan odletio u Johannesburg. Osam dana su trajale sve pripreme oko oružja i aviona, uključujući i cjelokupnu isplatu, prije polijetanja za Ljubljanu. Sve je teklo po planu do tog sudbonosnog i duboko bolnog 31. kolovoza 1991. Umjesto da sigurno sleti na pistu u Ljubljani, zbog pogreške pilota, zrakoplov su u hrvatskom zračnom prostoru presrela dva jugoslavenska borbena aviona MiG-21, koja su u 5 sati ujutro poletjela iz Pule i prisilili su pilota Boeinga da sleti na zagrebački aerodrom Pleso, koji je u tom trenutku još uvijek bio u raljama agresorske vojske. Dok su organizatori slijetanja i šleperi za prijevoz oružja čekali na pisti u Ljubljani, nada se u sekundi pretvorila u dramu, a Kikaš se našao oči u oči s ljudima koji su željeli uništiti sve što je hrvatsko. Čak su pokušali oteti i prisvojiti dio hrvatskog teritorija, koji joj pripada od stoljeća sedmog.

Ovaj Kikašev nevjerojatni i potresni povijesni događaj duboko je dirnuo srca svih Hrvata. Mnogi su se i molili za njegovu sudbinu, a napose je braniteljima dao novu motivaciju, da s još većim žarom nastave se boriti protiv agresora. Ovaj jedinstveni hrabri poduhvat odjeknuo je i izvan granica Hrvatske, jer su ga zabilježile ugledne novine Die Welt, Chicago Tribune, Maclean's Magazine, novine u Japanu i mnogi drugi međunarodni mediji, koji su Antona opisali kao nacionalnog junaka u Hrvatskoj.

Redatelj Jakov Sedlar snimio je i zapaženi dokumentarni film, koji je dostupan i na Youtubeu,  pod nazivom „Nisam se bojao umrijeti”. Ovaj naslov savršeno opisuje Kikaševo čisto srce, koje je zbog ideala bilo spremno staviti život na kocku. Kada se danas gledaju povijesne snimke tog uhićenja na Plesu, čovjeku se stisne grlo, ali i proradi neizmjeran ponos. Iz zrakoplova, okružen neprijateljskim dugim cijevima, Anton Kikaš sišao je uzdignute glave, s prkosom koji nijedno oružje nije moglo slomiti. Njegov pogled jasno je poručivao cijelom svijetu i agresorima: „Ubijte me, za moju Domovinu sam spreman umrijeti, jer ona će vječno živjeti!“

Kikaš je odmah nakon uhićenja i ispitivanja pretučen i mučen, sa slomljenim rebrima prebačen u ćeliju vojnog zatvora u Beogradu, gdje je počeo njegov tromjesečni hod po mučilištu. Prošao je kroz nezamislive torture, psihička slamanja u kojima su zloglasni obavještajci pokušali čak zgaziti i njegov duh. No, Kikaš je izdržao sva zlostavljanja i pritiske, u tišini svoje tamnice noseći patnju cijele Hrvatske, ne odavši niti jednu tajnu. Njegovo srce ostalo je tvrđe od zatvorskih zidina.

Nakon tri mjeseca agonije i neizvjesnosti u kojoj su se mnogi molili za njegov život i slali mu pisma potpore, na dan svete Katarine, 25. studenoga 1991., ugledao je svijetlost dana na kraju mračnog tunela. Anton Kikaš je konačno razmijenjen za zarobljenog generala JNA Milana Aksentijevića. Ovakvi povijesni podvizi trebali bi se s ponosom prepričavati u našim školama, učeći mlade naraštaje što znači istinska žrtva i domoljublje.

Na tiskovnoj konferenciji po povratku u Kanadu, na pitanje bi li ponovo to učinio, Kikaš je odgovorio riječima koje odjekuju kao zavjet: „Ako bi Kanadu napao vanjski agresor, ponovo bih to učinio, kao što sam učinio za svoju domovinu Hrvatsku“. Anton je renesansni čovjek. Pun je pozitivnog duha, uzvišenih ideja i uvijek odlučan ispuniti svoje ciljeve. Njegova ljubav prema čovječanstvu je vrhunac njegove iznimne ostavštine“, kazao je jednom prigodom biskup Juraj Jezerinac.

Treba istaknuti, da nakon što je preživio pakao u ćeliji vojnog zatvora, ovaj istinski, skromni hrvatski vitez nastavio je svoj humanitarni rad, pomažući obiteljima koje su izgubile svoje najmilije i svima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Prije 13 godina postao je urednikom i producentom hrvatskog tjednog televizijskog programa Croatica TV na kanadskoj televiziji za hrvatsku zajednicu u Kanadi.

Uz svoje neumorne dugogodišnje aktivnosti na promicanju istine o Hrvatskoj i hrvatskom narodu, unatrag 45 godina, danas na 35. obljetnicu zatočeništva i pomoći napadnutoj Domovini, ponosan je na realizaciju povijesnog dokumentarnog filma OD KRALJA TOMISLAVA DO DANAS. Film obuhvaća 1100 godina hrvatske povijesti i ostvaren je s idejom kako bi prezentirao najznačajnije spomenike hrvatske kulturne baštine, kroz autentične artefakte i znamenite dokumente i dokaz je kontinuiteta hrvatske državotvorne ideje, koja je u cijelosti ostvarena 8. listopada 1991. godine Odlukom Hrvatskog sabora kojom je proglašena Republika Hrvatska samostalnom i suverenom državom.

Premijera ovog filma bit će u Zagrebu 23. rujna 2026. u 19 sati u CineStar Branimir Centar. Ulaz je slobodan.

Za svoj junački čin primio je i visoko hrvatsko državno odličje Red kneza Domagoja s ogrlicom. No on sam najbolje zna da se ljubav prema Domovini ne može izmjeriti nikakvim ovozemaljskim priznanjima ni sjajnim odličjima. Najveće svjedočanstvo njegova čina je ono koje nikada neće izblijedjeti, a zapisano je u vječnu zahvalnost hrvatskih branitelja i u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda koji pamti tko je bio na braniku Domovine kada se rađala suverena i samostalna Republika Hrvatska. Kako god bilo i koliko god godina prošlo, povijest će ispisati mnoga imena, ali junak ovakvog kova, koji je spreman umrijeti s osmijehom ponosa i prkosa na licu, rađa se samo jednom – Anton Kikaš bio je i ostao jedinstven simbol hrvatske opstojnosti.

Mladen Pavković