Dan kada su Vinkovci shvatili da rata više nije moguće izbjeći

Nakon prvog otvorenog granatiranja iz Mirkovaca hrvatske su snage tijekom 20. srpnja učvršćivale obranu, podizale barikade i pripremale se za nove napade. Samo dva dana poslije uslijedit će krvava akcija u Mirkovcima u kojoj će poginuti trinaest hrvatskih branitelja.

Prvi otvoreni napad na Vinkovce 19. srpnja 1991. označio je kraj razdoblja ograničenih incidenata i početak otvorene agresije na jedan od najvažnijih gradova istočne Slavonije. Granate ispaljene iz Mirkovaca pogodile su središte grada, bolnicu, stambene četvrti i prometnice. U nekoliko sati Vinkovci su doživjeli ono što će tijekom jeseni postati svakodnevica – minobacačku vatru, prve poginule i spoznaju da se neprijatelj više ne skriva iza političkih prijetnji.

Već 20. srpnja više nije bilo dvojbe – trebalo je organizirati obranu grada.

Grad se priprema za novi napad

Jutro 20. srpnja osvanulo je u znaku saniranja posljedica granatiranja. Oštećeni su brojni objekti, uklanjale su se ruševine, a policija i pripadnici Zbora narodne garde procjenjivali su odakle je neprijatelj djelovao i koje su mu sljedeće namjere.

Istodobno su započele intenzivne pripreme obrane. Na prilazima gradu dodatno su učvršćene barikade, organizirana su nova stražarska mjesta, a promet prema Mirkovcima i Tovarniku bio je pod stalnim nadzorom hrvatskih snaga.

Mirkovci su već mjesecima predstavljali najveću sigurnosnu prijetnju Vinkovcima. Hrvatska vlast ondje više nije imala stvarnu kontrolu, a pobunjeni Srbi, uz potporu JNA, pretvorili su mjesto u snažno uporište iz kojeg su mogli ugroziti cijeli grad. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski izvori ističu da su Mirkovci za Vinkovce postali ono što je Borovo Selo bilo za Vukovar – neposredno agresorsko uporište na samom rubu grada.

JNA se sve otvorenije uključuje

Granatiranje 19. srpnja pokazalo je da se više ne radi samo o djelovanju lokalnih srpskih pobunjenika. Već tijekom prvog dana sukoba nad Vinkovcima su letjeli vojni zrakoplovi JNA, a postojala je i realna mogućnost izlaska tenkova iz vinkovačke vojarne.

Tadašnji izvještaji bilježe kako su hrvatske snage zbog toga postavljale dodatne zapreke na gradskim ulicama i pripremale se za mogući oklopni prodor. Istodobno je JNA nastupala kao navodni posrednik, premda su brojni događaji pokazivali da njezina prisutnost pogoduje pobunjeničkim snagama.

Za hrvatsko vodstvo u Vinkovcima postajalo je jasno da se obrana više ne može planirati samo protiv lokalnih paravojnih skupina. U slučaju otvorene intervencije JNA grad bi se našao pred znatno snažnijim protivnikom.

Obrana se organizira pod pritiskom

Dana 20. srpnja hrvatske su snage raspoređivale raspoložive policijske i gardijske postrojbe na najugroženije pravce. Posebna se pozornost posvećivala komunikaciji Vinkovci – Tovarnik, jer je njezinim zatvaranjem neprijatelj mogao dodatno izolirati hrvatska sela u istočnom Srijemu.

Istodobno su se prikupljale informacije o neprijateljskim položajima u Mirkovcima. Procjenjivalo se brojno stanje pobunjenika, njihovo naoružanje i moguće sudjelovanje pripadnika JNA.

Hrvatske su snage bile svjesne da svakodnevno granatiranje ne može ostati bez odgovora. Ako bi Mirkovci nastavili djelovati kao utvrđena baza, Vinkovci bi ostali trajno izloženi minobacačkoj vatri.

Rađa se plan za deblokadu

Upravo tijekom 20. i 21. srpnja počeli su se razrađivati planovi za akciju kojom bi se pokušala deblokirati prometnica Vinkovci – Tovarnik i potisnuti neprijateljske položaje oko Mirkovaca.

Cilj nije bio zauzimanje sela u klasičnom vojnom smislu, nego uklanjanje neposredne prijetnje gradu i ponovno uspostavljanje sigurnije komunikacije prema hrvatskim selima.

Međutim, hrvatske su snage raspolagale ograničenim brojem ljudi, slabijim naoružanjem i vrlo malo iskustva u izvođenju većih napadnih operacija. Nasuprot njima nalazili su se pobunjeni Srbi koji su poznavali teren, imali unaprijed pripremljene položaje i sve otvoreniju potporu JNA.

Dva dana prije tragedije

Iz današnje perspektive poznato je da će samo dva dana poslije, 22. srpnja 1991., hrvatski branitelji krenuti u akciju prema Mirkovcima. Cilj je bio deblokirati prometnicu i zaustaviti svakodnevne napade na Vinkovce.

Akcija je završila jednom od najvećih tragedija početka Domovinskog rata u istočnoj Slavoniji. Hrvatski branitelji upali su u unaprijed pripremljenu zasjedu, pri čemu je poginulo trinaest hrvatskih branitelja, a više od četrdeset ih je ranjeno. Taj je događaj ostao trajno zapisan kao krvava akcija u Mirkovcima.

Dan koji je promijenio način razmišljanja

Ako je 19. srpnja bio dan prvog otvorenog granatiranja Vinkovaca, onda je 20. srpnja bio dan kada je grad počeo živjeti u ratnom režimu.

Pojačane su straže, uređivana skloništa, postavljane nove zapreke i raspoređivane obrambene snage. Istodobno se sve jasnije osjećalo da će sukob uskoro prerasti lokalne incidente i prerasti u otvoreni rat.

Granate ispaljene iz Mirkovaca nisu bile jednokratna provokacija. Bile su uvod u višemjesečnu opsadu Vinkovaca i najava tragedije koja će uslijediti samo dva dana poslije.