Grabovica 1993. – zločin nad hrvatskim civilima koji ni 33 godine poslije nije do kraja rasvijetljen

Grabovica je do svibnja 1993. bila hrvatsko selo, a potom se našla pod nadzorom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prema pravomoćno potvrđenim činjeničnim nalazima Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, odnosi preostalih hrvatskih stanovnika i vojnika Armije BiH koji su prije toga boravili u selu bili su dobri. Situacija se promijenila dolaskom novih snaga iz Sarajeva početkom rujna.

U Grabovicu su 7. i 8. rujna raspoređeni dijelovi 9. motorizirane brigade, 10. brdske brigade i 2. samostalnog bataljuna 1. korpusa Armije BiH. Područje Jablanice tada je pripadalo zoni odgovornosti 6. korpusa. Te su postrojbe upućene iz Sarajeva radi predstojećih borbenih djelovanja u Hercegovini, a pravcem na kojem se nalazila Grabovica zapovijedao je Zulfikar Ališpago. Sud je posebno utvrdio da je jedinica 9. brigade u vrijeme počinjenja zločina bila pod njegovim zapovjedništvom.

Tijekom noći 8. rujna u selu se čula pucnjava. Do ranog poslijepodneva 9. rujna dio stanovnika već je bio ubijen. Haaško vijeće utvrdilo je da su zločine počinili pripadnici 9. motorizirane brigade i neidentificirani pripadnici Armije BiH.

Trideset tri žrtve i ono što je utvrdio sud

U javnom sjećanju, evidenciji obitelji i haaškoj optužnici navodi se 33 ubijenih hrvatskih civila. Taj broj i danas se koristi na službenom obilježavanju u Grabovici. Međutim, presuda u predmetu protiv Sefera Halilovića utvrdila je izvan razumne sumnje ubojstvo 13 civila koji nisu sudjelovali u neprijateljstvima: Pere i Dragice Marić, Ivana, Matije, Mladena, Ljubice i Mladenke Zadro, Josipa Brekala, Martina Marića, Živka i Ljube Drežnjak, Ivana Mandića i Ilke Miletić. Za 14 drugih osoba s optužnice sud nije mogao izvan razumne sumnje utvrditi da su ih u relevantnom razdoblju ubili pripadnici Armije BiH, dok je šest imena tijekom postupka povučeno.

Ta pravna razlika ne znači da preostale osobe treba izbrisati iz popisa žrtava ili obiteljskog sjećanja. Ona znači samo da sud za svaku od njih nije imao dokazni standard potreban za kaznenu presudu. Najmlađa među žrtvama bila je četverogodišnja Mladenka Zadro, ubijena zajedno s majkom Ljubicom. Haaško vijeće utvrdilo je da su obje iz neposredne blizine ubili pripadnici 9. brigade.

Za pojedinačna ubojstva pred sudovima u Bosni i Hercegovini osuđena su petorica bivših pripadnika Armije BiH. Enes Šakrak dobio je deset, Mustafa Hota devet godina zatvora, dok su Nihad Vlahovljak, Haris Rajkić i Sead Karagić osuđeni na po 13 godina. Podatke o tim postupcima potvrđuju OESS-ovi pregledi predmeta ratnih zločina i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Haaški sud sudio je i Seferu Haliloviću po zapovjednoj odgovornosti, ali ga je oslobodio. Sud nije utvrdio da je imao efektivnu kontrolu nad vojnicima koji su počinili zločine, a Žalbeno vijeće potvrdilo je oslobađajuću presudu 2007. godine. To je presuda o njegovoj individualnoj kaznenoj odgovornosti, a ne osporavanje činjenice da su u Grabovici počinjena ubojstva hrvatskih civila.

Grabovica 33 godine poslije

Danas, 9. rujna 2026., u Grabovici je obilježena 33. obljetnica zločina. Kod spomenika civilnim žrtvama pročitana su imena 33 ubijenih, položeni su vijenci i zapaljene svijeće, nakon čega je održan Put križa do mjesnog groblja i misa koju je predvodio provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Obilježavanje su zabilježili Hrvatski narodni sabor BiH i HRT.

Počast žrtvama odao je i vršitelj dužnosti visokog predstavnika Louis J. Crishock, što je objavio Ured visokog predstavnika u BiH.

Grabovica je zato i 2026. više od godišnjice. Hrvatski civili koji nisu sudjelovali u borbama ubijeni su nakon dolaska pripadnika Armije BiH u selo. Petorica počinitelja pojedinačnih ubojstava jesu osuđena, no velik dio obitelji još nema potpune odgovore o sudbini svojih najbližih. U tome je i danas otvoreno pitanje Grabovice.