PRVA POBJEDA U DOMOVINSKOM RATU

Dok su u drugim dijelovima Hrvatske padala sela i gradovi, pripadnici 50. samostalnog bataljuna ZNG-a i virovitičke policije oslobodili su Jasenaš, razbili prvo veliko uporište pobunjenih Srba na Bilogori i uklonili neposrednu prijetnju Virovitici. Bila je to prva oslobađajuća pobjeda hrvatskih snaga u Domovinskom ratu.

U rano jutro 2. rujna 1991. godine hrvatski gardisti i policajci krenuli su prema Jasenašu. Većina ih je bila naoružana samo pješačkim oružjem, a među puškama koje su nosili bilo je i lovačkih. Nisu imali tenkove ni klasična borbena vozila. Imali su improvizirani oklopnjak „Mikeš“, poznavanje terena i svijest da se pobunjeničko uporište udaljeno svega nekoliko kilometara od Virovitice više ne može tolerirati.

Do 14 sati otpor je slomljen, pobunjeničke snage povukle su se iz sela, a Jasenaš je postao prvo oslobođeno naselje u Domovinskom ratu.

Od mirnog bilogorskog sela do središta pobune

Jasenaš je smješten na obroncima Bilogore, južno od Virovitice. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine imao je 222 stanovnika: 165 Srba, 43 Hrvata, osam Jugoslavena, dvoje Mađara i četvero neopredijeljenih.

Tijekom 1990. i prve polovice 1991. godine međunacionalni odnosi na širem virovitičkom području sve su se više pogoršavali. Dio stanovnika Jasenaša odbio je sudjelovati na hrvatskom referendumu o samostalnosti, a u lipnju 1991. u većinski srpskim selima pokrenuta je inicijativa za njihovo izdvajanje iz virovitičke općine i priključenje Daruvaru, odnosno pobunjeničkim strukturama.

U srpnju 1991. JNA je u Jasenaš dopremila oružje. Obuku i organiziranje mjesne Teritorijalne obrane provodio je časnik virovitičkog garnizona JNA, a naoružane skupine iz Jasenaša povezane su s Teritorijalnom obranom Daruvara i strukturama takozvane SAO Zapadne Slavonije.

Sredinom kolovoza postavljene su barikade. Prekinute su prometnice koje su Viroviticu povezivale s Grubišnim Poljem i Daruvarom, dok je Jasenaš postao jedino okupirano mjesto na području tadašnje općine Virovitica.

Hrvatski stanovnici sela bili su izloženi prijetnjama i pritiscima te su počeli napuštati svoje domove. Na okolnim cestama, poljima, u šumama i vinogradima oteto je ukupno 11 civila. Zbog opasnosti od mogućeg napada prema Virovitici hrvatska policija i ZNG uspostavili su obrambeni punkt u Milanovcu.

Pokušaji da se problem riješi pregovorima nisu uspjeli. Istodobno su prikupljeni obavještajni podaci da zapovjedništvo Banjalučkog korpusa JNA na širem području Jasenaša namjerava rasporediti jače topničke snage. Time bi bila ugrožena Podravska magistrala, a pobunjenici bi se mogli povezati s jedinicama JNA iz virovitičke vojarne. Jasenaš je trebao postati glavna baza za daljnje napade prema Virovitici. HMDCDR-ova povjesničarka Janja Sekula i znanstveni rad Jakše Raguža potvrđuju da je upravo na tome području pobunjenička Teritorijalna obrana doživjela svoj prvi teritorijalni poraz.

Granate na Rezovačke Krčevine bile su posljednje upozorenje

Neposredno prije akcije iz Jasenaša su minobacačima napadnute Rezovačke Krčevine. Pogođeni su osnovna škola, trafostanica i drugi objekti, a starija mještanka Kata Blažević teško je ranjena krhotinom granate. U školi u trenutku napada nije bilo djece pa je izbjegnuta tragedija.

U izvorima postoji razlika oko točnog datuma napada. Dio istraživačkih i novinskih tekstova navodi večer 30. kolovoza, dok se u svjedočenjima sudionika i zapisima s obljetnica spominje 1. rujna. Nesporna je činjenica da je granatiranje neposredno prethodilo odluci Kriznog štaba da se protiv uporišta u Jasenašu pokrene vojno-policijska akcija.

Više nije bilo dvojbe: čekanje bi omogućilo dodatno utvrđivanje pobunjenika i moglo dovesti Viroviticu u mnogo teži položaj.

Napad iz pet pravaca

Akcija je započela 2. rujna u ranim jutarnjim satima. Glavninu hrvatskih snaga činili su pripadnici 50. samostalnog bataljuna ZNG-a i Policijske stanice Virovitica, dok je dio ljudi ostavljen u blokadi virovitičke vojarne JNA.

Snagama je zapovijedao Đuro Dečak. Napad je izveden iz dva glavna pravca – iz smjera Suhopolja s istočne strane i iz Milanovca sa sjevera – te iz još tri pomoćna pravca.

Skupina koja je napredovala iz Milanovca pod okriljem mraka približila se barikadama i iznenadila pobunjenike. Do devet sati hrvatske snage nadzirale su približno dvije trećine sela. Borbe su se nastavile prema njegovu južnom dijelu i okolnim zaseocima Jakovcu, Removcu i Grabovcu.

Prvi hrvatski branitelj ranjen toga jutra bio je Drago Acman, oko sedam sati.

„Mikeš“ – oklopnjak koji je braniteljima davao hrabrost

Nakon uklanjanja barikada u Jasenaš je iz Virovitice stigao „Mikeš“, improvizirano oklopno vozilo izrađeno u poduzeću Rapid. Napravljen je tijekom ljeta 1991. na podvozju teretnog vozila, prema zamisli skupine virovitičkih branitelja predvođenih Tomislavom Špoljarićem.

Oklop od čeličnih ploča trebao je zaustaviti puščana zrna. „Mikeš“ se prema današnjim vojnim mjerilima nije mogao uspoređivati s pravim oklopnim transporterom, ali je 1991. imao golem moralni učinak. Njegova pojava među slabo naoružanim braniteljima značila je da ipak nisu potpuno nezaštićeni.

Djelujući strojnicom M-53, vozilo je napredovalo prema kraju sela. Tada je pogođeno kumulativnim projektilom iz ručnog raketnog bacača M-57.

U vozilu su bili Željko Domjanić, Jerko Romić, Dubravko Lanščak, Marjan Pavelić i Zlatko Simeunović. Sva petorica bila su teško ranjena, ali nitko nije poginuo. Nakon pogotka „Mikeš“ je izbačen iz borbe, a napredovanje hrvatskih snaga privremeno je zaustavljeno.

Ubrzo je stigla kampanjola s postavljenom protuzrakoplovnom strojnicom i napad je nastavljen. Hrvatski časnički zbor Virovitice navodi da je u cijeloj akciji ranjeno desetak hrvatskih branitelja, dok poginulih nije bilo. Grad Virovitica i HČZ Virovitica zabilježili su imena prvog ranjenog branitelja i članova posade „Mikeša“.

Brzojav sa zapovijedi da se akcija obustavi

Pred sam završetak borbe predsjedniku Skupštine općine Virovitica Anti Krišti, koji se nalazio na terenu, dostavljen je brzojav potpisan imenom predsjednika Republike Franje Tuđmana:

„Obustaviti akciju i vratiti sve u prvobitno stanje.“

Širi kontekst zbog kojega je zapovijed upućena nije potpuno objašnjen u javno dostupnoj dokumentaciji. Međutim, hrvatske snage u tome su trenutku već oslobodile najveći dio Jasenaša. Do završetka akcije ostalo je još desetak kuća i procijenjeno je da povratak na početne položaje više nije moguć bez dodatnog izlaganja branitelja i ponovnog prepuštanja sela pobunjenicima.

Anto Krišto odlučio je da se akcija nastavi. Otprilike sat vremena poslije otpor je potpuno slomljen.

Jasenaš oslobođen do 14 sati

Do 14 sati 2. rujna 1991. pobunjeničke snage povukle su se iz Jasenaša. Zaplijenjena je veća količina oružja, a četvorica pripadnika pobunjeničkih snaga zarobljena su i poslije razmijenjena.

Prema najopsežnijoj objavljenoj rekonstrukciji akcije, poginulo je pet pripadnika Teritorijalne obrane Daruvar te dvoje civila, Marko i Ana Zorić. Hrvatska strana nije imala poginulih.

Nakon završetka akcije glavnina hrvatskih snaga povukla se iz sela jer još nije bilo dovoljno ljudi i naoružanja za istodobno držanje Jasenaša, blokiranje vojarne JNA i obranu drugih ugroženih pravaca. Pobunjenici, međutim, više nisu uspjeli obnoviti snažno uporište niti iz Jasenaša ozbiljnije ugroziti Viroviticu. Hrvatske snage trajno su se vratile nakon oslobađanja vojnih objekata na virovitičkom području od 15. do 17. rujna. Detaljna rekonstrukcija bitke temelji se na radu povjesničara Jakše Raguža i arhivskoj građi Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

Zašto je Jasenaš prvo oslobođeno, a ne Bujavica?

U dijelu javnosti dugo se ponavljalo da je Bujavica kod Pakraca prvo oslobođeno mjesto u Domovinskom ratu. Bujavica je oslobođena 14. listopada 1991. i bila je prvo oslobođeno mjesto na novljanskom bojištu, ali je Jasenaš oslobođen 42 dana ranije.

Povjesničarka Janja Sekula iz HMDCDR-a izričito navodi da je Jasenaš prvo, a Bujavica prvo sljedeće oslobođeno naselje u Domovinskom ratu. Taj je zaključak potvrđen arhivskim dokumentima i znanstvenim radom „Akcija Jasenaš – prvo oslobođeno naselje u Republici Hrvatskoj“, objavljenim u zborniku Virovitica u Domovinskom ratu. Potvrdu kronologije prenijela je i Hina.

Pobjeda mnogo veća od jednoga sela

Vojna važnost Jasenaša nije se mjerila samo veličinom oslobođenog prostora. Ovom je akcijom uklonjeno neprijateljsko uporište nadomak Virovitice, otežano povezivanje pobunjenika s virovitičkim garnizonom JNA i spriječena mogućnost postavljanja topništva kojim bi bila presječena Podravska magistrala.

Još je važniji bio moralni učinak. U vrijeme kada su iz gotovo svih dijelova Hrvatske stizale vijesti o napadima, okupacijama, progonima i pogibijama, iz Virovitice je stigla drukčija vijest – hrvatski branitelji preuzeli su inicijativu, krenuli naprijed i pobijedili.

Jasenaš je bio prvi dokaz da se pobunjeničke snage mogu poraziti i da se okupirani hrvatski teritorij može osloboditi. Iskustva iz ove akcije poslije su bila dragocjena u pripremama za operaciju „Otkos-10“, kojom je krajem listopada i početkom studenoga 1991. oslobođen najveći dio okupirane Bilogore.

Zato Jasenaš nije samo jedno malo selo na obroncima Bilogore. Ono je mjesto na kojem je 2. rujna 1991. godine Hrvatska, još slabo naoružana, ali odlučna, ostvarila svoju prvu oslobađajuću pobjedu.

Izvori: HMDCDR – Janja Sekula | Jakša Raguž – znanstveni rad o TO SAO Zapadne Slavonije | Grad Virovitica | Virovitičko-podravska županija | Domovinskirat.hr | Državni arhiv u Virovitici – izložba „Stazama Virovitičana do hrvatske neovisnosti“