ZAVRŠETAK OPERACIJE OTKOS-10: završna djelovanja do 12. studenoga 1991.

U prikazima operacije pojavljuju se dva završna datuma. Vojna povijesna studija Franje Kovačevića i Đure Crkvenca prvu fazu zaključuje 4. studenoga 1991., dok istraživanje Ivana Samardžije dokumentira i drugu fazu, provedenu 11. i 12. studenoga. Zato se 4. studenoga odnosi na završetak glavnih borbenih djelovanja na Bilogori, a 12. studenoga na završetak naknadnog čišćenja i osiguranja područja.

Prva faza završena je 4. studenoga

Posljednjega dana prve faze snage 57. samostalnog bataljuna, 52. samostalnog bataljuna Daruvar i policije nastavile su napredovanje preko Rastovca i Munija. Ušle su u Turčević Polje, gdje su zauzele neprijateljsko izmješteno zapovjedno mjesto i uspostavile obrambene položaje. U završnim zapovijedima za tu fazu naglasak je bio na držanju dosegnute crte, organiziranju obrane, pregrupiranju postrojbi i pripremi za mogući nastavak djelovanja prema Papuku.

Planirani nastavak, pod radnim nazivom „Ledina“, trebao je zahvatiti širi prostor prema Đulovcu, Bastajskim Brđanima i Velikim Bastajima. Dogovor o prekidu borbenih djelovanja postignut u Haagu 5. studenoga promijenio je raspored zadaća. Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Anton Tus zapovjedio je prekid vatre od 17 sati, a zapovjednik Operativne zone Bjelovar Miroslav Jerzečić izdao je provedbenu zapovijed za poštovanje primirja i obustavu daljnjeg oslobađanja.

Zapovijed za nastavak djelovanja

Prekid vatre nije uklonio prijetnju na preostalom području. Prema istraživanju Ivana Samardžije, pomoćnik zapovjednika za sigurnost Ivica Debić 10. studenoga izvijestio je zapovjednike o diverzantskim skupinama koje su djelovale na potezu Đulovac–Koreničani. Zadaća je bila ukloniti preostale neprijateljske skupine i osigurati prethodno oslobođeni prostor.

Druga faza provedena je 11. i 12. studenoga. Snage 55. samostalnog bataljuna Bjelovar krenule su iz Munija prema Velikom Miletincu, odnosno iz Dijakovca preko Malog Miletinca prema Bastajskim Brđanima. Prvoga dana oslobođena su oba Miletinca. Napredovanje prema Bastajskim Brđanima zaustavila je utvrđena i minirana obrana.

Dana 12. studenoga pristigla su pojačanja 57. samostalnog bataljuna Grubišno Polje. Uz minobacačku i tenkovsku potporu probijeni su neprijateljski položaji. Oslobođeni su Bastajski Brđani i zaselak Rekići, a hrvatske snage uspostavile su nadzor nad prometnicom Daruvar–Đulovac. Neprijateljske snage povukle su se prema Koreničanima.

Javno dostupni povijesni radovi opisuju zadaće i postignutu crtu 12. studenoga, ali ne donose presliku zasebne završne zapovijedi za taj dan. Njezin se sadržaj zato ne može navoditi kao doslovan citat.

Oslobođena mjesta i rezultati

Kumulativni popis koji navodi Samardžija obuhvaća 21 naselje na području tadašnje općine Grubišno Polje: Šibenik, Zrinska, Topolovica, Cremušina, Gornja Kovačica, Mali Grđevac, Mala Barna, Velika Barna, Mala Jasenovača, Mala Peratovica, Velika Peratovica, Dapčevički Brđani, Mala Dapčevica, Velika Dapčevica, Lončarica, Treglava, Gornja Rašenica, Turčević Polje, Rastovac, Munije i Dijakovac. Na području tadašnje općine Daruvar navodi Mali Miletinac, Veliki Miletinac i Bastajske Brđane te zaselak Rekići.

Operacijom je otvorena i osigurana važna prometna veza Virovitica–Grubišno Polje, a u završnoj fazi uspostavljen je nadzor nad dijelom prometnice Daruvar–Đulovac. Objavljene procjene oslobođene površine nisu jednake: rad Kovačevića i Crkvenca navodi oko 270 četvornih kilometara, dok Samardžija u ukupnom rezultatu dviju faza navodi oko 370 četvornih kilometara. Riječ je o različitim obračunima i obuhvatima, pa brojke treba prenositi uz navođenje izvora.

Gubici

Za prvu fazu Samardžija navodi šest poginulih hrvatskih pripadnika i više od trideset ranjenih. Hrvatski časnički zbor Virovitica u svom prikazu navodi pet poginulih i više desetaka ranjenih. Ti objavljeni ukupni brojevi nisu usklađeni.

Lokalni i postrojbeni izvori poimence potvrđuju Marijana Derežića, Željka Kuzminskog, Velimira Bijelića, Josipa Romozija, Franju Gala i Matu Šolu. Za djelovanja 11. studenoga Samardžija bilježi gubitak jednog vojnika, ali u tom odlomku ne navodi ime ni pobliže okolnosti. Taj se podatak ne može bez dodatnog dokumenta automatski pribrojiti poginulima. Za završni dan, 12. studenoga, isti prikaz ne navodi zaseban broj gubitaka.

Ovaj pregled završava 12. studenoga 1991. i ne uključuje poginule u kasnijim borbama za Bastajske Brđane.

Izvori

• Ivan Samardžija, Operacija Otkos-10, diplomski rad, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2017. Cijeli rad

• Franjo Kovačević i Đuro Crkvenac, „Vojna operacija Otkos-10: Planiranje, izvođenje i rezultati”, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, sv. 8, 2014. Cijeli rad

• Hrvatski časnički zbor Virovitica, „31. obljetnica vojno-redarstvene operacije Otkos 10” — zemljovid, fotografija i HRT-ov prilog. Povjesnica

• Grad Grubišno Polje, „35. je godišnjica početka VRO ‘Otkos 10’ i pogibije branitelja Velimira Bijelića i Josipa Romozija”. Objava Grada

• Općina Velika Pisanica, „Velika Pisanica u Domovinskom ratu”. Povijesni pregled Općine

• HRT, „Velika Pisanica obilježila 34. obljetnicu vojno-redarstvene akcije Otkos 10”. Izvješće HRT-a