Talijanski fašisti iz divizije "Bergamo" , i nekoliko stotina Đujićevih četnika s pripadnicima SS-divizije 'prinz Eugen' na današnji dan 1943. pobili su 110 Hrvata, a njih 22 živo je zapaljeno.
Prije toga u borbama je ubijeno 60 partizana iz Mosorskog partizanskog odreda u borbi na cesti prema Cisti Provo. Od toga broja civila četnici, fašisti i SS-ovci spalili su žive 22 civila u kući Mate Frankića. Neki su spas pokušali naći u bijegu iz goreće kuće, ali su ih zločinci opet bacali u zapaljenu kuću.
Pod talijanskom zaštitom četnici su počinili velike zločine osobito nad Hrvatima u istočnoj Hercegovini i Dalmaciji, a surađivali su i s Nijemcima u borbi protiv partizana.
Velik dio četnika je krajem rata prebjegao u partizane što je kasnije spriječilo bilokakvo istraživanje njihovih zločina nad Hrvatima i Muslimanima.
Momčilo Đujić nakon Drugog svjetskog rata bježi u Sjedinjene Države gdje nastavlja svoje djelovanje kroz velikosrpsku organizaciju nazvanu 'Ravna Gora'. Godine 1989. dodijelio je titulu četničkog vojvode Vojislavu Šešelju, političkom mentoru sadašnjeg srbijanskog predsjednika Alesksanda Vučića. Tada je obećao vratiti se iz izbjeglištva u Sjedinjenim Američkim Državama u Srbiju, samo ukoliko Šešelj uspije "očistiti Srbiju sve do posljednjeg Židova, Albanca i Hrvata", piše Wikipeedia.
Đujić kao četnički "nadvojvoda" novčano je podupirao četnike koji su početkom 1990-ih ratovali u BiH i Hrvatskoj, te ih ohrabrivao slanjem četničkih odlikovanja i proglašenja vojvodama. Iako su opetovano tražili, prvo SFRJ, a poslije i Hrvatska, Đujića Sjedinjene Države nisu ga htjele izručiti. Đujić je umro 11. rujna 1999. godine u Chicagu.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.