Rano ujutro 3. listopada 1991. 'Jugoslavenska ratna mornarica' blokirala je najveće hrvatske primorske gradove, kanale i luke. Njezino je zapovjedništvo zaprijetilo kako će svaki hrvatski brod koji pokuša isploviti iz luke biti napadnut i potopljen. Bila je to nova eskalacija velikosrpske agresije na Hrvatsku. Tih dramatičnih dana vojne operacije jugovojske i srbočetničkih snaga na dalmatinskom području imale su samo djelomičan uspjeh.

Iako su dijelovi zaleđa okupirani, dalmatinski su se gradovi uspjeli oduprijeti agresorima. Zato je gradove u okruženju trebalo dodatno blokirati i napasti, a uz ratne efekte, glavni je cilj blokade bila potpuna prometna, gospodarska i vojna izolacija Dalmacije, piše HRT U posebno su se teškom položaju našli hrvatski otoci. Jer njihova je opskrba ovisila o pomorskoj povezanosti s drugim otocima is obalom. Iz vojnih baza na Visu i Lastovu, pomorska blokada omogućila je okupatoru i potpuni nadzor nad svekolikim prometom od Otranta do Trsta. Međutim, mornarica “bez kopna i bez plivača”, kako su je ironično nazivali hrvatski branitelji, bila je vrlo ranjiva.

Nakon što su oslobođene pojedine pomorske baze od Ploče, pa do bitnica obalnog topništva na Žirju i Zečevu, jugo-mornarica je imala sve skučeniji manevarski prostor. Napadi na gradove Šibenika, Zadra i Splita, te pokušaj invazije na Šoltu bili su porazni za agresorovu flotu koja je pod udarom s kopna trpjela znatno veće gubitke, nego što ih je sama mogla nanijeti.

Do kraja 1991. jugoslavenska je mornarica doživjela potpun neuspjeh na moru, te je okrnjena oštećenim brodovima prisiljena na povlačenje u crnogorske luke. Time je hrvatski Jadran bio oslobođen. U proljeće 1992. ostaci izolirane i bespomoćne jugo-mornarice morali su napustiti i Vis i Lastovo, svoja posljednja uporišta u Hrvatskoj.