Iz UNPA zona tijekom mirovne operacije UN-a prognano je oko 12.000 osoba, a više od 400 ih je ubijeno. Cilj je bio stvoriti etnički čist prostor na području zamišljene Velike Srbije.

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda 15. prosinca 1991. jednoglasno je prihvatilo Rezoluciju 724  kojom je do daljnjeg odgođena odluka o slanju mirovnih snaga u Jugoslaviju.

Bila je to još jedna oprezna, ali i nedovoljno jasna odluka međunarodne zajednice. Njome je odobren prijedlog glavnog tajnika Peresa de Cuéllarada se u Jugoslaviju pošalje mala skupina osoblja, uključujući i vojno, kao priprema za moguće slanje mirovnih snaga. Rezolucija je imalo dvojako značenje za uključene u ratnom sukobu, piše daniponosa.hrt.hr.

Ipak, početkom 1992. međunarodne snage UN-a dolaze na okupirana područja, koja su dobila naziv UNPA zone.

UNPROFOR je akronim za “United Nations PROtection FORces” (hrv. Zaštitne snage  UN-a). Vijeće sigurnosti OUN-a donijelo je Rezoluciju (743), 21. veljače 1992. g.,  o pokretanju mirovne operacije i slanju međunarodnih zaštitnih snaga u Republiku Hrvatsku za razdoblje od 12 mjeseci (u sklopu tzv. Vanceova plana za Hrvatsku). Snage UNPROFOR-a su raspoređene u 4 zaštićene zone (UNPA sektora). Sektori su bili: Sektor Istok (područje Baranje i istočne Slavonije, sjedište u Erdutu), Sektor Zapad (područje zapadne Slavonije, sjedište u Daruvaru), Sektor Sjever (područje Korduna i Banovine, sjedište u Topuskom) i Sektor Jug (sjeverne Dalmacije i istočnu Liku, sjedište u Kninu). UNPA su obuhvatile 12.554 km2 (22 % od ukupnog teritorija RH); na tom prostoru je 1991. živjelo 536.370 stanovnika, od toga 258.298 (48,2 %) Srba, 205.075 (38,2 %) Hrvata i 72.997 (13,6 %) ostalih.

Tijekom Domovinskoga rata prognano je 550.000 osoba (Hrvata, Mađara, nesrba, čak i Srba) te još 150.000 izbjeglica koji su otišli u inozemstvo. U SAO Krajini nisu postojala ljudska prava za nesrbe. Svi nesrbi koji su ostali u svojim domovima bili su maltretirani,
ponižavani, ali i ubijani: pokolj u Baćinu – listopad 1991., pokolj u Šašićima – 1992., pokolj u Polju i Lađevačkom Selištu kod Slunja – 1992., pokolj u Medviđi kod Benkovca – 1993., pokolj u Zatonu Obrovačkom – 1993.

Iz UNPA zona tijekom mirovne operacije UN-a prognano je oko 12.000 osoba, a više od 400 ih je ubijeno. Cilj je bio stvoriti etnički čist prostor na području zamišljene Velike Srbije. (iz knjige "Domovinski rat - da se ne zaboravi", dr. sc. Marko Jukić)