34. obljetnica okupacije Ernestinova: S pijetetom i tugom odana počast žrtvama Domovinskog rata

Obilježena 34. obljetnica okupacije Ernestinova uz komemoraciju za 43 poginula i šest nestalih iz Domovinskog rata. Mještani, branitelji i dužnosnici odali počast žrtvama te podsjetili na važnost očuvanja sjećanja i vrijednosti slobode.

Ernestinovo, 20. studenoga 2025. – U tišini hladnog studenog jutra, Ernestinovo se okupilo kako bi obilježilo 34. obljetnicu okupacije sela i odalo počast svim hrvatskim braniteljima i civilima poginulima i nestalima tijekom Domovinskog rata. Commemorativno okupljanje još je jednom podsjetilo na težinu stradanja, ali i na snagu zajedništva koje je ovo mjesto održalo živim kroz desetljeća.

Uz članove obitelji stradalih, komemoraciji su nazočili zamjenik županice Osječko-baranjske županije Goran Ivanović, načelnica Općine Ernestinovo Marijana Junušić, načelnik Policijske uprave osječko-baranjske Ladislav Bece, predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja, izaslanstvo ZOD-a, članovi Udruge obitelji poginulih, zatočenih i nestalih, brojnih braniteljskih udruga te mnogobrojni mještani i građani.

Obljetnica boli i sjećanja

Na današnji dan prije 34 godine Ernestinovo je palo u ruke pobunjenog dijela srpskog stanovništva. Mještani su protjerani, a selo sustavno razarano – kuće spaljene, imovina opljačkana, životi rastrgani. Tragični događaji ostavili su dubok ožiljak koji ni vrijeme ne uspijeva u potpunosti zacijeliti.

Središnji komemorativni program održan je kod masovne grobnice i spomen-obilježja u Parku skulptura, jedinstvenom prostoru koji je tijekom rata pretvoren u mjesto zarobljavanja i likvidacija. Ondje su položeni vijenci i zapaljene svijeće, a prisutni su s ponosom i tugom izgovarali imena 41 osobe čiji su životi ugašeni u tim mračnim vremenima – među njima branitelja, civila, djece, pa čak i nerođene djece. Za šest nestalih osoba i danas se traga.

Majčina bol koja ne prestaje

Posebno emotivan trenutak obilježila je ispovijest Marije Jambreković, majke nestalog branitelja Damira Jambrekovića. Damir je 1991., kao ranjeni devetnaestogodišnjak, zarobljen upravo na mjestu današnjeg spomen-obilježja. Od tog 20. studenoga njegova je sudbina nepoznata.

„Ovo traje punih 33 godine. Ovdje je moj sin nestao na današnji dan 1991. godine. Ovo se ne može opisati – to je nešto neopisivo“, izgovorila je u suzama Marija, još jednom podsjećajući da je potraga za istinom i dostojnim ukopom sina najveća životna borba.

Poruka načelnice: ‘Hladnoća studenog je u zraku, ali i u srcima’

Načelnica Marijana Junušić objavila je emotivnu poruku putem Facebooka nakon polaganja vijenaca:

„Hladnoća studenog danas je u zraku, ali i u našim srcima. Teško je ostati ravnodušan dok se prisjećamo dana kada je naše Ernestinovo palo u ruke agresora.“

Istaknula je da brojke poginulih i nestalih ne mogu dočarati dubinu boli ni težinu gubitka, ali da zajednica mora ostati ujedinjena u sjećanju i zahvalnosti.

„Oprostiti možemo i moramo, jer tako nas uči naša vjera. Ali zaboraviti – ne smijemo nikada. Na temeljima njihove žrtve, gradit ćemo bolje sutra za koje su se borili i ginuli“, poručila je načelnica.

Obrana Ernestinova – važan štit prema Osijeku

Stradanje sela ostat će trajno upisano u povijest obrane Hrvatske. Nakon njegova pada, ključne obrambene crte hrvatskih snaga formirane su u Antunovcu i Ivanovcu, na prilazima Osijeku. Hrabra obrana tih sela spriječila je agresora u namjeri da pokori Osijek i ponovi sudbinu Vukovara.

Selo koje je preživjelo – i ostalo uspravno

Danas, 34 godine poslije, Ernestinovo stoji kao simbol nepokorenog duha, žrtve i zajedništva. Ova obljetnica nije samo sjećanje na tragične događaje, već i snažna poruka budućim generacijama o cijeni slobode i važnosti istine o Domovinskom ratu.

Na kraju komemoracije, uz zvuk tišine i svjetlost svijeća, mještani su još jednom izrekli ono što ih ujedinjuje:

„Neka im je vječna hvala i slava. Neka im je laka hrvatska gruda za koju su dali svoje živote.“