BIJEG OD SMRTI: 35 000 Baranjaca napustilo je svoje domove. Oni koji su ostali mučeni su i ubijani.

Novosadski korpus okupatorske tzv. Jugoslavenske narodne armije s oko 60 tenkova, oklopnih borbenih vozila i transportera te konvojem vojnih kamiona punih srpskih i crnogorskih rezervista, 3. srpnja 1991. upao je u Baranju, čime je službeno započela agresija Srbije na Republiku Hrvatsku.

Nakon oko mjesec dana priprema srpske oružane snage započele su s vojnim djelovanjima po mirnim stanovnicima okolnih sela s ciljem protjerivanja cjelokupnog nesrpskog stanovništva i okupacijom cijele Baranje. U tom periodu počinjeni su brojni masakri, ubojstva i ratni zločini nad civilima.

Odlazak 35 000 Hrvata

Egzodus Baranjaca dogodio se 22. i 23. kolovoza kada je iz svojih kuća u Baranji protjerano više od 35.000 ljudi. Tijekom 1991. i 1992. onih 200-tinjak starih koji nisu htjeli napustiti svoja ognjišta nemilosrdno je likvidirano, a okupator je cijelu Baranju pripojio tzv. republici srpskoj krajini (RSK) s konačnim ciljem pripajanja Baranje Republici Srbiji.

Oni koji nisu uspjeli pobjeći ostali su tjednima i mjesecima u srpskim zatvorima izloženi brutalnim mučenjima, dok su mnoge žene i djevojčice višekratno silovane.