Tijekom opsade Dubrovnika 1991. godine, dok je JNA bez milosti granatirala grad, srpski i crnogorski mediji pokušavali su manipulirati javnošću. Tvrdili su da "crni dim" iznad Dubrovnika nije rezultat razaranja, već navodno dolazi od "paljenja guma" koje su, prema njihovim tvrdnjama, palili sami Hrvati. Radio-televizija Srbije prikazivala je snimke grada s gustim oblacima dima uz objašnjenje kako Dubrovčani simuliraju ratna razaranja.

No, stvarnost je bila surova. Tog crnog petka, 6. prosinca 1991., grad je od ranog jutra bio pod intenzivnom paljbom s kopna i mora. U brutalnom napadu život je izgubilo 19 civila i četiri hrvatska branitelja, a deseci su bili ranjeni. Na povijesnu jezgru Dubrovnika i okolna područja palo je na tisuće projektila, uzrokujući neprocjenjivu materijalnu štetu. Oštećeno je više od 460 zgrada, među kojima su bile i brojne kulturne znamenitosti pod zaštitom UNESCO-a.

Posebno snažni napadi zabilježeni su na tvrđavi Imperial na brdu Srđ, povijesnoj jezgri grada, te naseljima Sustjepan i Nuncijata, kao i na hotelu Belvedere, koji i danas stoji kao podsjetnik na razaranja. Unatoč brojčanoj nadmoći i teškoj artiljeriji neprijatelja, dubrovački branitelji, njih samo 163, uspjeli su obraniti grad od potpune okupacije. Upravo po broju tih hrabrih ljudi 163. brigada Hrvatske vojske kasnije je dobila svoju oznaku.

Tijekom čitave agresije na Dubrovnik poginulo je više od 300 branitelja i civila, a preko 30 tisuća ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Herojski otpor branitelja tog dana ostao je simbol nepokolebljive volje za slobodom i očuvanjem povijesnog nasljeđa Dubrovnika.