DESET DANA NEVIĐENOG UŽASA! Ritualna ubojstva: Opća muslimanska ofenziva Bugojna i početak pakla za Hrvate
PAKAO U BUGOJNU
Bugojno i okolna područja za cijelo vrijeme trajanja rata u BiH bilo je mjesto velike patnje. Najprije u svibnju 1992. godine postaje metom srpske agresije, da bi se nakon toga u taj grad slilo 20 tisuća prognanih Muslimana koji brojčano nadmašuju Hrvate i malo po malo – preuzimaju ovlasti nad Bugojnom.
Došli kao prognanici, pa počeli preuzimati ovlasti
Muslimani tjeraju Hrvate s njihovih ognjišta i zauzimaju njihove domove, a početkom 1993. godine otvoreno im se suprotstavljaju, skidaju hrvatske zastave i pale ih.
Stvarne namjere Armije BiH pokazuju se 17. srpnju 1993. u selu Vrbanji gdje na jednom kontrolnom punktu bez ikakvih upozorenja ili razloga otvaraju vatru na vozilo u kome se nalazilo nekoliko pripadnika HVO-a. Ubijena su tri vojnika, a naknadno je dokazano kako su među počiniteljima bili i mudžahedini. Jedan od njih je, ispostavilo se, poslije pucnjave na vojnike HVO-a kleknuo u lokvu krvi ubijenih i obrednom se zahvalom klanjao Alahu.
Okupacija, ubijanja Hrvata i zloglasni logori
Samo dan poslije, 18. srpnja 1993., uslijedila je velika muslimanska ofenziva koja je trajala svega deset dana, no za to vrijeme, Hrvati su doživjeli neviđene patnje. Tijekom i nakon zauzimanja grada, Armija BiH ubila je brojne civile, a njih 13 tisuća je protjerala. Više stotina ih je zatočeno u logore, a Predstavnici Međunarodnoga crvenog križa koji su posjetili logor Iskra krajem rujna 1993. godine izjavili su da je to najgori logor koji su vidjeli u BiH.
Ritualna ubojstva
Za vrijeme opsade Bugojna zabilježena su ritualna ubojstva, pa se tako navodi hrvatska žrtva Ilija Mostarac čiji je leš pronađen s kolcima zabijenim u prsa, vrat i lijevo oko. Ostaci brojnih žrtava koje su naknadno iskopane, pronađene su odsječenih glava. Na visoravni Rostovo između Bugojna i Novog Travnika nalazio se mudžahedinski trening kamp gdje su odvođeni vojnici HVO-a zatočeni u logoru “Stadion”. Preživjeli zarobljenici svjedočili su kako su tamo mudžahedini nakon završene obuke morali uhvatiti živog čovjeka na velikom prostoru, pa su puštali zarobljene Hrvate u šumu i hvatali ih.
