Europske države Sjedinjenim Američkim Državama zajamčile su pravo suodlučivanja u kontroli investicija povezanih s Grenlandom. U praksi to znači da bi Washington ubuduće mogao de facto uložiti veto na pokušaje država koje nisu članice NATO-a — ponajprije Kine ili Rusije — da eksploatiraju sirovine na Grenlandu ili preuzmu ključnu infrastrukturu.

Donald Trump poznat je po pregovaračkom pristupu u kojem započinje s maksimalističkim zahtjevima i snažnim pritiskom, kako bi se u kasnijoj fazi došlo do sporazuma. Riječ je o namjernom pomicanju referentne točke pregovora: polazi se od ekstremno visokih ili teško ostvarivih ciljeva, svjesno, kako bi druga strana na kraju pristala na ustupke veće nego što bi ih inače bila spremna prihvatiti.

Na tom je tragu protekao i slučaj Grenlanda. Samo nekoliko sati nakon što je američki predsjednik na pozornici u Davosu, imperijalnom gestom, zatražio kupnju Grenlanda kao pitanje nacionalne sigurnosti, iza kulisa je povučena ručna kočnica, piše Welt.

Dogovor s četiri stupa

Prema informacijama iz krugova NATO-a, postignuti dogovor temelji se na četiri ključna stupa, koji tek trebaju biti detaljno razrađeni.

Prvo, sve prijetnje uvođenjem carina uklonjene su sa stola.

Drugo, Trump dobiva svoj prestižni projekt: stari sporazum o stacioniranju iz 1951. godine bit će ponovno pregovaran, a ti bi pregovori izričito trebali uključivati izgradnju „Zlatne kupole“, masivnog raketnog obrambenog sustava na Grenlandu.

Treće, Europljani su SAD-u zajamčili pravo suodlučivanja u kontroli investicija, čime Washington dobiva mogućnost blokiranja ulaganja država izvan NATO-a (čitaj: Kina ili Rusija) u grenlandske resurse i infrastrukturu.

Četvrto, europski NATO-partneri obvezuju se na snažniji angažman u Arktiku.

Za Dansku i njezine saveznike ključno je da dogovor ne uključuje prijenos vlasništva. Suverenitet Danske nad Grenlandom ostaje nedodirljiv.