Došli donatori – otjerali kumove

19.07.2021. 08:00:00

Nešto više od mjesec dana, funkciju gradonačelnika grada Zagreba obnaša Tomislav Tomašević koji je na čelo grada došao na krilima platforme Možemo. Tijekom posljednjega mandata gradonačelnika Bandića, Tomašević se profilirao kao vođa anti-bandićevskoga pokreta, stalno ukazujući na gradski nepotizam, korupciju, kriminal i generalno loš princip upravljanja glavnim gradom. Ono što je svakako najznačajnije obilježilo početak Tomaševićeve vladavine, niz je pompozno popraćenih uhićenja nekadašnjih bliskih suradnika gradonačelnika Bandića i ljudi koje se sumnjiči da su bili dionici zbira kaznenih djela povezanih s bivšom gradskom upravom.

Politička orkestriranost rada pravosudnih tijela – uhićenja tempirana s dolaskom nove gradske vlasti

Među uhićenima svakako valja istaknuti voditeljicu stručne službe gradonačelnika Andreju Šultentić, potpredsjednicu gradske Skupštine i predsjednicu Nadzornog odbora Dječje bolnice Srebrnjak Anu Stavljenić Rukavinu, glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije Kazimira Bačića, kao i ovotjednog uhićenika Patrika Šegotu, nekadašnjega ravnatelja zagrebačkih Gradskih groblja. Iako je osnovna misao u javnosti povodom uhićenja, bila istovjetna gradonačelnikovoj izjavi „bolje ikad, nego nikad“, uhićenja ipak u najmanju ruku ostavljaju gorak okus u ustima. Činjenica da se sva uhićenja zbivaju neposredno po stupanju na vlast novoga gradonačelnika kao i gradonačelnikove najave da će „uhićenja biti još“, sasvim opravdano pobuđuju sumnju u političku orkestriranost postupanja pravosudnih tijela. Štoviše, u suštoj suprotnosti s idejama liberalne demokracije i vladavine prava, uhićenja se gotovo pripisuju Tomaševiću u zasluge, kao da je poput kakva samodršca zasjeo na tron i sada drži sve poluge moći u svojim rukama.

Kreiranje nove klijentelističko-nepotističke upravne strukture

Da je na čelu uprave Zagreba došlo do promjene dinastije, a ne sustava upravljanja dokazuje, za tako kratko vrijeme, podugačak popis apsolutističkih postupaka i ukaza o kreiranju nove klijentelističko – nepotističke upravne strukture. Imenovanje novog Nadzornog odbora i uprave Zagrebačkog Holdinga od strane Skupštine tog trgovačkog društva koju čini gradonačelnik sa svojim zamjenicima, učinjeno je bez da se o tom pitanju izjasnila Gradska skupština čime je prekršen Zakon o sprječavanju sukoba interesa, pa se će se taj slučaj naći pred istoimenim Povjerenstvom. Da slučaj bude tim sporniji, dokumentaciju u svezi s ovim pitanjem ovjerila je javna bilježnica koja je osim što je, protivno javnobilježničkom kodeksu, bila donatorica gradske izborne kampanje platforme Možemo, k tomu i sestra jednog od imenovanih članova Nadzornog odbora.

Tomašević svoje postupke pravda da je „tako radio Bandić“

Gradonačelnik se, pokušavajući opravdati sporna imenovanja, pozivao na dosadašnju praksu gradske uprave da postupa u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima koji je neusklađen sa Zakonom o sprječavanju sukoba interesa. I tako je Tomašević u samo nekoliko dana u gradskoj upravi, potpuno promijenio, ne samo retoričku paradigmu, nego i paradigmu postupanja. Najednom je argument, „tako se radilo i u Bandićevo vrijeme“, postao prihvatljiv. Iako se ne može osporiti činjenica da su zakoni u očitom raskoraku, kao ni činjenicu da Povjerenstvo ranije nije dovodilo u pitanje način izbora članova uprave i nadzornih odbora trgovačkih društva, to svakako ne može biti opravdanje da se u upravljanju gradom nastave ako ne nezakonite, onda barem prakse koje su u zakonskoj sivoj zoni. U tom je kontekstu sasvim opravdano postaviti pitanje, hoće li se Tomaševićeva administracije pozivati na kontinuitet dosadašnje prakse i prilikom donošenja drugih, za grad važnih odluka? Gradonačelnik opetovano uvjerava da će prekinuti praksu uključivanja javnih bilježnika u predmete koji se tiču njihovih bliskih srodnika.

Tomaševićevo uhljebljivanje donatora Možemo

Ono što gradonačelnik, sudeći prema dosadašnjim postupcima, ne će prekinuti jest uhljebljivanje donatora njegove gradonačelničke kampanje. Osim „slučajno“ zaposlene javne bilježnice Čaklović, Tomašević je „slučajno“ u Upravno vijeće Dječje bolnice Srebrnjak imenovao još dvojicu donatora svoje kampanje, među kojima i Tomislava Lauca, vlasnika privatne poliklinike koji se k tome nalazi i pri samom vrhu popisa donatora kampanje. I o ovom će pitanju raspravljati Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, što Tomaševića zasigurno smješta u sam vrh popisa dužnosnika o kojima je Povjerenstvo višekratno raspravljati u tako kratkom vremenskom intervalu obnašanja vlasti. Usporedbe radi, šteta što Povjerenstvo nije postojalo u vrijeme kada je gradonačelnik Bandić prvi puta zasjeo u gradonačelničku stolicu, no čini se da je i on bio ponešto sporiji u procesu raspodjele izbornoga plijena „svojim“ ljudima.

Tomašević i drugovi brane koruptivno uzvraćanje usluge donatorima Možemo

Ono što je po pitanju ovoga „propusta“ ipak najspornije, svakako je napadačka argumentacija kojom Tomašević i njegovi stranački drugovi brane ovakvo postupanje koje je zakonski ponovno u sivoj zoni, a etički potpuno neprihvatljivo i štoviše klasično koruptivno uzvraćanje usluge stranačkim donatorima. Gradonačelnik tako čak postavlja pitanje: „Znači li to da nitko od 1500 donatora ne može biti imenovan u upravna vijeća niti jedne od 340 gradskih ustanova?“. Da nije dodatno groteskno apostrofirao da diskvalifikacija donatora, znači njihovu ni manje ni više nego diskriminaciju kao građana, slušatelj bi svakako mogao pomisliti da je riječ o retoričkom pitanju. Ovakvo ponašanje, osim nezapamćene upravljačke bahatosti iz koje se naziru godine poslovične oporbene destruktivnosti, pokazuje i nedostatak osnovnog razumijevanja političkog djelovanja i očitog podcjenjivanja biračke inteligencije.

Imenovanjem u upravna tijela donatori Možemo stječu upravljačku moć

Da, zakonska odredba o nužnosti objavljivanja popisa donatora i iznosa koji su za izbornu kampanju donirani osmišljena je kako bi se vlast sačuvala od utjecaja kapitala i kako bi se u što većoj mjeri onemogućila pogodovanja stranačkim donatorima. Ako se ti isti donatori imenuju na funkcije i dodjeljuju im se poslovi, kako bismo to 

drugačije mogli nazvati nego pogodovanje, nagrađivanje donatora i stranačko uhljebljivanje. Gradonačelnikova argumentacija da se radi o malim naknadama koje će primati novoimenovani donatori, namjerno ignorira činjenicu da će imenovanjem u upravna tijela njegovi ljudi steći upravljačku moć, iz koje naravno onda proizlaze i moguće financijske koristi.

Benčić objašnjava: „svatko nekoga pozna“Tragikomično je u tom kontekstu, čuti izjavu predsjednice Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka Sandre Benčić koja, u maniri Željka Keruma, zaključuje da svatko nekoga pozna. Svako nekoga pozna i baš slučajno polovica imenovanih poznaje Tomislava Tomaševića i baš slučajno su javna bilježnica i član uprave brat i sestra i baš slučajno su svi imenovani donatori nasumično odabrani ugledni profesionalci i baš ni za jednoga imenovanog donatora, gradonačelnik nije znao da je bio donator kada ga je imenovao. Cinični komentatori zaključili bi da je pokojni gradonačelnik u svojim pogodovanjima bio barem ponešto suptilniji, no ako se ovakvi trendovi nastave, za upravljanje Zagrebom uskoro bi se moglo početi govoriti: „došli donatori – otjerali kumove“. Kad je na tiskovnoj konferenciji u povodu mjesec dana svoje vlasti bio upitan, koja je s obzirom na afere, razlika u upravljanju gradom između njega i Milana Bandića, Tomašević je ljutito ustvrdio da je ured gradonačelnika bio prisluškivan od strane istražnih tijela. Ta se razlika Tomaševiću svakako mora priznati. Njegov ured još se ne prisluškuje, ali prilika čini lopova.

Izvor: Narod

Izvorni autor: Gordana Sarkotić/Foto: Fah, Depositphotos; Fotomontaža: Narod.hr

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.