PRIVEDEN NA GRANICI: Stanivuković odbio kontrolu pa završio u policiji – sada opet glumi žrtvu i diže političku buku

STARA GRADIŠKA / BANJA LUKA / ZAGREB – Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković ponovno je u središtu incidenta na hrvatskoj granici, no ovaj put činjenice su jasnije nego ikad: nije riječ o “maltretiranju”, nego o privođenju zbog odbijanja zakonite policijske kontrole.

Prema službenom priopćenju hrvatske policije, Stanivuković je u ponedjeljak navečer, nešto iza 22 sata, stigao na granični prijelaz Stara Gradiška, gdje je odbio pregled osobne prtljage. Takvo postupanje predstavlja prekršaj prema Zakonu o nadzoru državne granice, zbog čega je priveden i protiv njega je pokrenut prekršajni postupak.

Nakon zadržavanja, Stanivuković je pušten u utorak, uz dva prekršajna naloga i ukupnu kaznu od 390 eura, uz dodatne troškove postupka.

Od “žrtve” do prekršitelja

Unatoč službenim informacijama, Stanivuković je na društvenim mrežama pokušao cijeli događaj prikazati kao nastavak “sustavnog zlostavljanja”, tvrdeći da je riječ o “14. zadržavanju” i da policija “uzima privatne stvari i dovodi pse da ih njuškaju”.

No službeni podaci govore suprotno. Odbio je postupiti po upozorenju policijskog službenika, odbio je podvrgnuti se graničnoj kontroli i zbog toga je priveden i kažnjen.

U ovom slučaju, dakle, nije riječ o proizvoljnom postupanju policije, nego o jasnom kršenju zakona.

Ponavljanje koje više nije slučajno

Stanivuković sam priznaje da se ovakve situacije događaju već mjesecima. No upravo ta činjenica otvara ključno pitanje – zašto se isti scenarij ponavlja iznova?

Ako netko učestalo prelazi granicu u politički osjetljivim okolnostima, dolazi nakon javnih i kontroverznih istupa i odbija postupati po pravilima

onda pojačane kontrole više nisu iznimka, nego očekivana posljedica.

Gračac i sporni govori

Posebnu težinu cijelom slučaju daju Stanivukovićevi nedavni istupi u Hrvatskoj, osobito u Gračacu, gdje je održao govor koji je izazvao brojne reakcije.

U tom nastupu, prema dostupnim informacijama, govorio je o žaljenju za tzv. Republikom Srpskom Krajinom, “svom narodu” na prostoru Like i Dalmacije i temama koje su izravno povezane s ratnim događajima iz 90-ih

Takva retorika u Hrvatskoj se doživljava kao provokativna i politički osjetljiva, što dodatno objašnjava pojačanu pažnju institucija.

Reakcije iz Republike Srpske

Nakon privođenja, Stanivukovićevi suradnici organizirali su konferenciju za medije ispred Generalnog konzulata Hrvatske, optužujući hrvatske vlasti za “kršenje ljudskih prava” i “nehumano postupanje”.

Zastupnik PDP-a Dragan Milanović poručio je kako je riječ o “permanentnom zadržavanju”, dok je premijer Republike Srpske Savo Minić najavio da će zatražiti službeno očitovanje hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova.

Sloboda kretanja i granice zakona

Iako se u reakcijama spominje Europska konvencija o ljudskim pravima, stručnjaci upozoravaju da sloboda kretanja ne znači i pravo na odbijanje granične kontrole.

Države imaju puno pravo provoditi sigurnosne provjere, pregledavati prtljagu i sankcionirati odbijanje suradnje

U tom kontekstu, postupanje hrvatske policije uklapa se u standardne procedure koje vrijede za sve putnike.

Šira politička dimenzija

Cijeli slučaj prelazi okvire jednog incidenta i ulazi u širu političku sferu. Stanivuković u svojim istupima često naglašava pitanje “odnosa prema Srbima”, čime pokušava dati nacionalnu dimenziju situaciji.

No činjenica je da granicu svakodnevno prelaze tisuće građana bez problema, kontrole nisu usmjerene prema nacionalnosti, nego prema ponašanju i sankcije slijede tek kada se prekrše pravila

Zbog toga dio analitičara ovakve istupe tumači kao pokušaj političkog pozicioniranja kroz stvaranje konflikta.

Granica između politike i odgovornosti

Najnoviji događaj na granici pokazuje jasnu razliku između političke retorike i stvarnog postupanja institucija.

Stanivuković tvrdi da je riječ o nepravdi i “maltretiranju”.
Policija tvrdi – i dokumentira – da je riječ o odbijanju zakonite kontrole i prekršaju.

Između te dvije verzije, činjenice su prilično jasne.

I zato se cijeli slučaj sve manje može promatrati kao izolirani incident, a sve više kao sukob političkog nastupa i pravnog poretka – u kojem je ovaj put granica bila vrlo konkretna.