Izazov s kojim se suočava Europa iznimno je složen. Cjelokupna struktura NATO-a desetljećima je građena na američkom vodstvu na gotovo svim razinama — od logistike i obavještajnih operacija do najvišeg vojnog zapovjedništva Saveza. U takvim okolnostima, ideja o alternativnom scenariju, svojevrsnom „planu B”, kojim bi Europa bila sposobna samostalno osigurati vlastitu obranu unutar postojećih NATO-ovih struktura u slučaju američkog povlačenja, sve više dobiva na važnosti. Dodatni poticaj toj inicijativi dala je i Njemačka, koja je godinama bila protivnik koncepta „samostalnog djelovanja”, izvještava The Wall Street Journal.

Dužnosnici uključeni u izradu tih planova — koje pojedini akteri nazivaju „europskim NATO-om” — nastoje povećati udio europskih kadrova u zapovjednim i kontrolnim strukturama Saveza, uz paralelno jačanje vlastitih vojnih kapaciteta kako bi se nadomjestili američki resursi. Prema riječima sudionika, inicijativa se ne razvija kao konkurencija postojećem NATO-u, već kao njegova nadogradnja u novim geopolitičkim okolnostima.

Planovi se, zasad, oblikuju neformalno — kroz bilateralne razgovore, sastanke i neformalne diplomatske kontakte unutar i izvan Sjevernoatlantskog saveza. Njihov je cilj očuvanje ključnih elemenata sigurnosne arhitekture: odvraćanja Rusije, operativne sposobnosti i nuklearne vjerodostojnosti, čak i u scenariju u kojem bi Washington smanjio vojnu prisutnost u Europi ili odbio sudjelovati u njezinoj obrani, što je najavio predsjednik Donald Trump.

Ovi su planovi prvi put artikulirani prošle godine, a dodatno su ubrzani nakon Trumpovih prijetnji o mogućem zauzimanju Grenlanda, teritorija Danske, također članice NATO-a. Nova razina hitnosti pojavila se i u kontekstu napetosti između Europe i SAD-a oko odbijanja europskih saveznika da podrže američke vojne aktivnosti u Iranu.

Ključni politički pomak dolazi iz Berlina. Njemačka je desetljećima odbijala francuske inicijative za veću europsku obrambenu autonomiju, preferirajući oslanjanje na Sjedinjene Države kao krajnjeg jamca sigurnosti kontinenta. Međutim, pod vodstvom kancelara Friedrich Merz taj se pristup počinje mijenjati, prvenstveno zbog rastuće sumnje u dugoročnu pouzdanost SAD-a kao saveznika.

Opseg izazova pritom ostaje golem. NATO-ova operativna i zapovjedna infrastruktura duboko je integrirana s američkim sustavima, što europskim državama nameće potrebu za preuzimanjem znatno većih odgovornosti. Upravo je to, uostalom, zahtjev koji Trump već godinama ističe.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte nedavno je izjavio kako će Savez u budućnosti biti „više pod europskim vodstvom”. Ključna razlika u odnosu na ranije razdoblje jest činjenica da europske države sada djeluju proaktivno, vođene vlastitim procjenama sigurnosnih rizika, a ne isključivo kao odgovor na američki pritisak.

U međuvremenu, retorika iz Washingtona dodatno zaoštrava odnose. Trump je europske saveznike nazvao „kukavicama”, a NATO opisao kao „papirnatog tigra”, uz napomenu da to, prema njegovim riječima, „zna i Putin”.

„Prijenos tereta sa SAD-a na Europu je u tijeku i nastavit će se... kao dio američke obrambene i sigurnosne strategije”, izjavio je finski predsjednik Alexander Stubb, jedan od političkih lidera uključenih u razvoj europskih sigurnosnih planova. „Najvažnije je razumjeti da se to događa i provesti to na vrlo kontroliran i upravljiv način, umjesto da se SAD jednostavno naglo povuče”, dodao je Stubb u intervjuu.

Stubb pritom ostaje jedan od rijetkih europskih čelnika koji održava bliske odnose s Trumpom. Finska, njegova država, raspolaže jednim od najjačih obrambenih sustava u Europi te dijeli najdužu kopnenu granicu s Rusijom među članicama NATO-a.

Početkom mjeseca Trump je ponovno zaprijetio izlaskom iz Saveza zbog odbijanja europskih partnera da podrže njegovu politiku prema Iranu, ustvrdivši da je takva odluka „izvan preispitivanja”. Iako bi formalno povlačenje zahtijevalo odobrenje američkog Kongresa, predsjednik i dalje raspolaže ovlastima za preusmjeravanje vojnih resursa ili smanjenje potpore europskim saveznicima.

Nakon tih izjava, Stubb je izravno kontaktirao Trumpa kako bi ga upoznao s europskim inicijativama za jačanje obrambene samostalnosti.

„Osnovna poruka našim američkim prijateljima je da je nakon svih ovih desetljeća vrijeme da Europa preuzme veću odgovornost za vlastitu sigurnost i obranu”, rekao je Stubb.

Presudan impuls za promjenu dolazi iz Njemačke, države koja na svom teritoriju raspolaže američkim nuklearnim arsenalom i koja je tradicionalno izbjegavala dovoditi u pitanje američku sigurnosnu ulogu u Europi. Strah da bi jačanje europske autonomije moglo potaknuti SAD na povlačenje dugo je bio ključni razlog opreza među europskim saveznicima.

Ipak, krajem prošle godine Friedrich Merz počeo je preispitivati takav pristup, nakon procjene da bi Trump mogao odustati od potpore Ukrajini. Prema izvorima upoznatima s njegovim razmišljanjem, Merz je bio zabrinut da američka politika relativizira odnos između agresora i žrtve u ratu te da unutar NATO-a više ne postoje jasno definirane vrijednosti koje bi usmjeravale američko djelovanje.