Lučev je rođen 1. srpnja 1957. godine, a kao vojnik stasao je u francuskoj Legiji stranaca. Ondje je po završetku obuke bio nadređeni kaplar u jednom o vodova, o čemu svjedoči i Miljenko Filipović, njegov suborac i bivši zapovjednik 1. hrvatskog gardijskog zdruga, naglašavajući da se uz pomoć Lučeva na početku svoga puta u Legiji stranaca brzo snašao i uspio uklopiti tako da ga nadređeni zapamte po dobru.

Za vrijeme služenja u Legiji stranaca postalo je očigledno kako će doći do rata te da je neizbježna velikosrpska agresija na Hrvatsku. Lučev se tada pridružuje skupini Hrvata koja napušta Legiju i odlazi u pomoć obrani Domovine. Preko Italije i Slovenije, dva automobila s legionarima pristižu u Hrvatsku, a među njima su bili Bruno Zorica-Zulu, Aldo Lučev, Miljenko Šimičević-Slave, Stanko Krešo, Joža Kamenar, Pero Vincetić, Damir Bartolić te Ilija Tot.

Lučev se po dolasku u Hrvatsku pridružio novooformljenim specijalnim postrojbama, postavši dozapovjednikom prve specijalne postrojbe OS RH – bojne Zrinski. Po osnutku bojne započela je i obuka novih pripadnika, a uz zapovjednike Rosu i Filipovića, upravo je Aldo Lučev, zajedno s Antom Glavinićem, bio zadužen za praktičnu obuku pripadnika postrojbe.

Nakon što je 1994. godine osnovan 1. hrvatski gardijski zdrug, a njegovu sastavu, među ostalima, pridružena bojna Zrinski, Aldo Lučev postaje dozapovjednikom Zdruga. U sklopu svojeg ratnog puta, kao pripadnik bojne Zrinski i 1. hrvatskog gardijskog zdruga, sudjeluje u brojnim bitkama na bojištima diljem Hrvatske i BiH, a uz to je pripremao i vodio neke od manje poznatih akcija od iznimne važnosti za obranu Hrvatske.

Preminuo je 5. rujna 2008. godine te je uz najveće vojne počasti pokopan na mjesnom groblju Laduč pokraj Zaprešića.

Na fotografiji Aldo Lučev “Sablja” u Legiji stranaca (preuzeto s 1.HRVATSKI GARDIJSKI ZDRUG)