‘HRVATSKA OBILJEŽJA VIŠE NISU PRIHVATLJIVA!’ Kako su Srbi postrojili naše policajce: ‘Pakrac je sad naš, oni koje prozovem neka predaju oružje i odu kućama’
Mnogi Krvavi Uskrs 31. ožujka i 1. travnja označavaju kao dan kada je počeo Domovinski rat, ali prvi oružani sukob hrvatskih policijskih postrojbi s pobunjenim Srbima dogodio se na današnji dan, 1. ožujka 1991. godine u Pakracu.
Upravo ovaj sukob i bitku za Pakrac, neki povjesničari smatraju početkom Domovinskog rata protiv velikosrpskog agresora.
Bitka sa srpskim pobunjenicima koji su u noći sa 1. na 2. ožujka 1991. na prijevaru razoružali 16 policajaca hrvatske nacionalnosti u Pakracu te tako preuzeli nadzor nad policijskom postajom završila je ujutro 3. ožujka kada su se srpski pobunjenici razbježali u šume ili u sela kojima je pristup bio zapriječen barikadama.
Prisjećanje razoružanog hrvatskog policajca
Stipan Grgić, jedan od branitelja Policijske postaje, prisjetio se razoružavanja:
“Oko 12.30 sati tadašnji načelnik postaje Jovo Vezmar sve nas je policajce pozvao na sastanak. Nas 30-ak se odazvalo sastanku, a svi mi smo otprilike znali što nam ima za priopćiti. On je započeo svoj monolog ‘drugovi policajci, baš dolazim sa sjednice vijeća gdje je donesena odluka da se Pakrac pripaja SAO Krajini te da više nisu prihvatljiva obilježja Republike Hrvatske i stoga vas molim da oni koje prozovem predaju oružje i odu svojim kućama kako bi se spriječilo krvoproliće, a kad se situacija smiri, bit ćete vraćeni na posao’. Kada su me prozvali, usprotivio sam se i rekao da ne dam oružje. Tada je nastala pomutnja te su uperili snajpere prema meni.”
Na zgradi općine osvanula četnička zastava
Uslijedilo je razmještanje pobunjenih srpskih policajaca, zajedno s naoružanim srpskim civilima, oko zgrade policijske stanice te općine, a sve je bilo koordinirano s čelnicima SDS-a, a posebno liderom zapadnoslavonskog SDS-a i predsjednikom Regionalnog odbora SDS za Slavoniju i Baranju Veljkom Džakulom.
Pobunjeni Srbi vođeni SDS-om i Džakulom poskidali su hrvatske zastave i postavili srpske. Na skupštinsko općinskoj zgradi, osvanula je i četnička…
Oružani sukob
Hrvatska reakcija je uslijedila idućeg dana, 2. ožujka. Postrojba specijalne policije RH je krenula iz Bjelovara. Prvo je uklonila barikade na cestovnoj prometnici prema Daruvaru. Rano ujutro hrvatska policija došla je u Pakrac. Pobunjeni policajci su se na vijest o dolasku specijalne policije povukli u obližnja brda. U brda Papuka i Psunja povukao se i dio srpskoga stanovništva iz Pakraca i okolice.
Dolazak specijalnih snaga hrvatske policije u Pakrac popraćen je u srpskim medijima izvještajima o poginulim i ranjenim Srbima, iako su u Pakracu ranjena samo tri hrvatska policajca. Nekoliko dana poslije te su informacije demantirane.
Kad je hrvatska policija stigla u gradsko središte, po njima su iz pješačkog oružja zapucali pobunjeni srpski policajci sa položaja na brdu Kalvariji.
Oluja okončala agoniju
Uskoro se uključila i JNA te zauzela punktove po gradu pod izlikom da želi spriječiti sukob, a hrvatska strana šalje dva autobusa policajaca. Srpski pobunjenici su se jutro nakon okršaja razbježali u šume ili u sela kojima je pristup bio zapriječen barikadama koje su postavili pobunjenici. Nakon smirivanja situacije, snage JNA povučene su s pakračkoga područja 18. ožujka.
Bio je to tek početak krvavog, oružanog sukoba koji je potrajao godinama, a okončan tek akcijom Oluja 1995. godine.
