LOVĆEN I CETINJE – GDJE SE SUSREĆU CRNA GORA I HRVATSKA

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicist

Učenici Prirodoslovne škole iz Splita, IV. razreda, zajedno sa svojim profesorima Katijom Lončar, Sandrom Bešker, Sanjom Brkić, Andrijanom Poljak, Ilijanom Gudelj te uvaženom ravnateljicom Marijom Pustak, danas, 31. 3. 2026. godine, u pratnji 50 učenika posjetili su Nacionalni park Lovćen i njegove prirodne ljepote.

Ova edukativna tura obuhvatila je rutu: Bjeloši – Pavlov krst – Kruševica – Ivanova Korita – Velji Bostur – Kuk – Bukovica – Cetinje. Kao stručni suradnik za edukaciju i promociju NP Lovćen, govorio sam o prirodnim ljepotama Lovćena, bogatstvu flore i faune, uz poseban osvrt na doprinos hrvatskog botaničara Luja Adamovića. Lovćen je svojevremeno posjetio i jedan od najslavnijih hrvatskih i europskih botaničara, Lujo Adamović (1864. – 1935.), koji u prilogu iz 1908. godine potvrđuje dotad diskutabilan nalaz munike (Pinus heldreichii) na Lovćenu. Značajni podaci o flori Lovćena nalaze se i u njegovim radovima iz 1911. i 1913. godine, kada objavljuje i djelo „Građa za floru Kraljevine Crne Gore“.

Učenici su kroz interakciju, legende i priče doživjeli najljepše segmente svete planine Lovćen. Govorilo se i o doprinosu Hrvata Crnoj Gori – Josipa Sladea, Valtazara Bogišića, Ivana Meštrovića i drugih. Tijekom posjeta istaknuta je i uloga velikana Petra II. Petrovića Njegoša, ali i umjetnički doprinos Ivana Meštrovića Lovćenu.

U najstarijoj gostionici „Kod Pera“ na Bukovici, prosvjetni radnici dočekani su u duhu staroga crnogorskog gostoprimstva, na ručku kod obitelji Đura Brankova Miloševića i njegove neumorne majke Božidarke. Na kraju posjeta, djeca su na dar dobila hrvatsku panoramu – antologiju „Razlog za pjesmu“, čiji su priređivači Božidar Proročić i dr. Željka Lovrenčić.

Za naš portal ravnateljica Prirodoslovne škole Marija Pustak izjavila je:

„Posjet Crnoj Gori zamišljen je kao terenska nastava vjeronauka srednjoškolaca maturanata kako bi realizirali programske sadržaje iz rimokatoličke vjeronauke na temu svetaca i blaženika Katoličke Crkve. Naglasak putovanja bio je na upoznavanju lika Leopolda Mandića, blažene Ozane Kotorske i blaženog Gracije s Mula, kao i upoznavanju povijesne osobitosti bokeljskih Hrvata kao nositelja kulture i tradicije Boke kotorske.

U sadržaj je bilo neizbježno uključiti posjet Cetinju i Nacionalnom parku Lovćen kao drevnom diplomatskom središtu Crne Gore. Iako ovo nije prvi put da posjećujemo ove sadržaje, uvijek ima novih osobitosti. Posebno nas je oduševio lik i djelo kralja Nikole, kao i bogatstvo sadržaja kojima obiluje muzej na Cetinju. Najimpresivniji su ipak lokalni vodiči koji su nam prenijeli ljubav prema nasljeđu svojih predaka i ljepotama prirode kojom su blagoslovljeni.

Ostavili su dojam ponosnog naroda koji je ostao uzdignute glave unatoč povijesnim previranjima na njihovim prostorima. Posebno smo impresionirani mirisima i okusima zavičaja te gostoljubivošću najstarije crnogorske gostionice ‘Kod Pera’ na Bukovici.“

Ovaj susret učenika iz Splita i domaćina s Lovćena pamtit će se po osjećaju koji ostaje nakon susreta. Nešto se tu dogodilo među ljudima – iskreno, nenametljivo, ali dovoljno snažno da pokaže koliko su granice zapravo krhke kada se susretnu otvorenost i poštovanje.

Na Lovćenu se brzo shvati jedna jednostavna istina: ono što nas razdvaja naučeno je, a ono što nas spaja – urođeno. U pogledu, osmijehu i radoznalosti mladih ljudi koji prvi put prolaze istim stazama nema razlika – postoji samo ista potreba da se razumije svijet i pronađe vlastito mjesto u njemu.

Lovćen nas uči da ne moramo biti isti da bismo bili bliski. Dovoljno je biti čovjek – a upravo u toj ljudskosti nastaju i ostaju najljepša prijateljstva.