IGRAČ KOJI SE NIKAD NE BUNI: Zašto najbrži Vatredi ne dobiva više minuta?

Sve je o sebi kazao u kontranapadu za četvrti pogodak Vatrenih protiv Kanade. Pobjegao je brzinski, kako dolikuje igraču iznimnih motoričkih potencijala. Umjesto poentiranja za prvi gol na Mundijalu on je reagirao onako kako reagiraju kolektivno nastrojeni igrači. Dodao je loptu usamljenom Lovri Majeru, koji je iz blizine postavio konačni rezultat (4:1) s Kanađanima.

Puno toga o svom nogometu i prepoznatljivom potezu pokazao je golom koji će Hrvatskoj osigurati treće odličje u 24 godine nastupanja na svjetskim prvenstvima. Šut lijevo iskosa, sa desnom unutarnjom felšom i putanja lopte (suhi list) kao programirana da vrsni vratar Maroka Bono ne može spriječiti njen ulaz u mrežu. To što se odbila od stative dalo je dodatnu draž zasigurno najvažnijem pogotku karijeri ovog mirnog Zagrepčanina.

Dok u jednoj drugoj priči o Mateu Kovačiću govorimo o igraču koji je od kadetskih dana predodređen za velike iskorake, Mislav Oršić je potpuno drugačija priča. Ona ukazuje na dugi i neizvjestan profesionalni put traženja sreće preko Slovenije, Italije, Južne Koreje i Kine, da bi se slijedom poklapanja nekih faktora, kako to obično sretno biva, pravi iskorak dogodio tamo gdje je i započelo, u Hrvatskoj.

Oršić je na Mundijalu igrao samo 159 minute te upisao 1 gol i 2 asistencije

 Foto:  Kyodo/newscom/Newscom 

Dinamovi ljudi su u vremenu kada je Hrvatska gradila svoju zlatnu točku povijesti u Rusiji, povukli vrhunski potez angažiranjem do tada široj javnosti ne baš poznatog igrača. Tipična hrvatska priča, u kojoj jedan mladi talent iz matičnog okruženja Kustošije ode u viši rang Inter Zaprešića i pokušava kroz Prvu HNL skrenuti pažnju na sebe. Unutar četiri nepune sezone Oršić je u Interu skupio 90 prvoligaških nastupa, prosječno igrajući unutar dobi od nepunih 17 do 20 godina čak 68 minuta.

Postigao je 22 gola uz 7 asistencija. Ono što ostaje tajnom to je kako je igrač koji ima tako naglašene brzinske potencijale, u ligi gdje je brzina kronično deficitarna, ostao po strani zanimanja važnih klubova. Ili kako je na liniji Rijeka-Spezia ostao neprimijećen nesvakidašnji brzi igrač, koji će nakon Celja otići u daleki svijet (Južna Koreja, Kina) da barem "nešto zaradi" kad već to ne može u Hrvatskoj.

Domaća ga je nogometna javnost konačno upoznala kroz nastupe u sjajnoj Dinamovoj eri na liniji HNL-Europa 2018-2022. Mislav Oršić je u tom razdoblju odigrao 216 utakmica (prosjek 76 minuta) u kojima je u modre iskorake (proljeće u Europi, Liga prvaka, domaća dominacija) ugradio 91 pogodak i 40 asistencija. Za anale će ostati njegov hat-trick protiv Atalante i ponavljanje istog kontra Tottenhama Jose Mourinha za eliminaciju Spursa. Slika za okvir sjajnih mu europskih nastupa može biti i fantastičan pogodak kojim je Dinamo srušio Chelsea u Maksimiru.

Mislav Oršić je svoju nogometnu sreću počeo upoznavati u Dinamu s 26 godina. Relativno kasno u hrvatskim uvjetima, gdje su šanse za promociju dobivali golobradi tinejdžeri, među kojima neki nisu imali njegove potencijale. No, jedna od vrijednosti tog očito staloženog i skromnog momka jest u tome da ne kuka, ne napada druge ako mu nešto ne ide, nego se uzda u rad i posljedični učinak na terenu. Tako je pristupio velikoj prilici da se dokaže u klubu za kojeg je oduvijek navijao. Strpljivo je gradio svoju poziciju kod Nenada Bjelice i jednom kad je eksplodirao više nije bilo granica.

Odlične igre u Dinamu dovele su ga u krug reprezentacije. Zlatko Dalić pozvao ga je u rujnu 2019. za kvalifikacijske utakmice za EP sa Slovačkom i Azerbajdžanom. Prve četiri minute dobio je upravo u Bakuu i upisao je debi za Vatrene. No, do Katara se Oršić nije baš naigrao za reprezentaciju. U 27 nastupa prosjek igre mu je 34 minute, unutar kojeg je razdoblja postigao 2 pogotka i upisao 8 asistencija. Zlatko Dalić 7 puta ga je koristio kao startera, uvodio ga je 20 puta s klupe, dok je 13 utakmica odgledao kao rezerva.

Zašto Mislav Oršić, koji je zasigurno najbrži igrač među Vatrenima, ne dobiva više prostora ako se struka slaže da je manjak brzine limit reprezentacije? Jedan od ključnih razloga je što na poziciji lijevog krila imamo Ivana Perišića, jednog od dugogodišnjih stožernih Vatrenih igrača. Je li mogla biti opcija da jedan između njih dva bude na desnoj strani, što ne bi trebalo biti baš tako veliki problem s obzirom da su dešnjaci?

Dalić je do Eura 2021. imao na raspolaganju i Rebića, kojeg je kao moćnog bočnog igrača koristio desno. Kako je za bok dosta prilika dobivao i Brekalo, tako su se prostori za Oršića stalno sužavali. Kad je uvršten u igru, recimo protiv Španjolske na Euru, brzo je doprinio s Pašalićem da se preokrene negativni rezultat. No, uvjerljiv je dojam da Dalić nije baš bio uvjeren da bi Oršić trebao napredovati u hijerarhiji pored Perišića, a da njegove igre nisu bile tako uvjerljive da bi dao više šansi njegovom učešću s desnog boka.

Još jedan je prilično važan faktor Oršićeve sjene u reprezentativnom okruženju. On je igrač koji se nikad ne buni, pogotovo ne javno i putem medija. Mislav Oršić je onaj tip osobe koja doista živi onu mantru o skromnosti, napornom radu i poniznosti te napredovanju s učincima.

U Kataru je njegovo uzorno ponašanje i kvaliteta igre došla na naplatu. Protiv Maroka jedna minuta za taktičku izmjenu. Protiv Kanade 4 minute i asistencija za Majera. Protiv Belgije klupa, protiv Japana 15 minuta. S Brazilom 6 minuta i asistencija za gol Petkovića, plus realizacija važnog (četvrtog) jedanaesterca. S Argentinom 45 minuta bez osobitih doprinosa. No, s Marokom, za broncu, prvi put 90 natjecateljskih minuta i odlična igra uz gol pobjede!

Oršić je igrač koji je svakako zaslužio više povjerenja. Oršić je igrač koji iziskuje osjećaj trenerovog povjerenja da bi pružio najbolje od sebe. Naposljetku, Oršić je jedan od rijetkih, ako ne i jedini reprezentativac kojeg krase visoka brzinska svojstva. Nakon Katara o tome bi doista valjalo povesti više računa u nekoj novoj natjecateljskoj priči.