Jonjić: Nije slučajno da do uhićenja dolazi nakon Bandićeve smrti, iz aviona se vidio način na koji su ljudi postajali 'žetonima'

Bivši zagrebački gradski zastupnik Tomislav Jonjić komentirao je nedavna uhićenja pet osoba među kojima je i bivši direktor Gradskih groblja Patrik Šegota.   

"Ljudi koji su uhićeni, nedužni su dok im se pravomoćnom presudom ne dokaže drugačije. Znamo da je prethodnih godina i desetljeća bilo puno pravosudno-političkih parada koje nisu rezultirale osudama, pa zato valja biti suzdržan i ovdje, te voditi računa o dostojanstvu ljudi i zaštiti njihovih obitelji. No ako se je ovim htjelo pokazati da su Zagreb i Hrvatska premreženi korupcionaškim mrežama, onda je to moglo iznenaditi samo onoga tko ne živi u stvarnome svijetu, eventualno i onoga tko je cijeli život na proračunskim jaslama.

Svi oni koji svoju plaću zarađuju na tržištu, vrlo dobro znaju da u Hrvatskoj nema ozbiljnog posla i ozbiljne zarade bez poslovanja s državom, jedinicama lokalne samouprave i poduzećima u njihovu vlasništvu. Samo tamo je pravi novac, sve ostalo je lemozina. Oni koji ne posluju s njima zapravo vegetiraju, a moguće je da se poneki od tih poslova dobije na zakonit način. Samo poneki", rekao je Jonjić za portal Direktno.

Upitali smo ga smatra li da je reakcija institucija u ovom slučaju zakašnjela.

"Represija sama po sebi govori o zakašnjeloj reakciji društva, jer pokazuje da ne funkcionira sustav prevencije, tj. da u Hrvatskoj neprimjereno bogaćenje, ono koje je u nerazmjeru sa zakonitom poslovnom aktivnošću, nije zazorno i ne izaziva sumnju i prijezir okoline, nego se smatra vrlinom, odnosno nekakvom poduzetničkom spretnošću.

Zbog toga suvremena Hrvatska obiluje ljudima koji nemaju ništa osim novca u enormnim količinama. Jasno je da to ima dalekosežne i skoro isključivo negativne etičke, demografske, političke, gospodarske i kulturne posljedice. Takvi ljudi diktiraju javni ukus i javno mnijenje, a ozračje koje se time stvara potom oblikuje duše i predodžbe mladih ljudi.

Oni od njih koji se s time mire, nastoje oponašati te skorojeviće i njihov mentalitet, pa u svakom pogledu tonemo sve dublje; oni pak koji se s time ne mire, prečesto nažalost dižu ruke od svega i odlaze iz Hrvatske. Drugim riječima, i kao narod i kao država gubimo u

svakom slučaju, a tako će biti sve dotle dok ne budemo spremni na korjenit zaokret. Ni ovdje, dakle, da parafraziram jednu staru izreku, neće biti slobode i blagostanja bez krvavih gaća", napomenuo je Jonjić.

Kako navodi, ovo nije kraj ovakvih akcija:

"Iz ocjene da cijela Hrvatska pliva u korupciji logično proizlazi i ocjena da će, prije ili kasnije, doći do obračuna s njom, pa dakle i do novih uhićenja. No uhićenja nisu dostatna. Potrebni su dokazi i osude, a već stoljećima pravnici uče da svrha osude nije samo represija i tzv. specijalna prevencija (dakle, pouka samomu počinitelju kaznenoga djela), nego je svrha osude i tzv. generalna prevencija, tj. poruka cijeloj javnosti da se kriminal ne isplati. U Hrvatskoj se on zasad, nažalost, uglavnom isplati. Na svakom koraku: u politici, u gospodarstvu, u kulturi, u sportu", komentirao je Jonjić.

Složio se s tvrdnjom kako je riječ o "sitnim ribama".

"To je jasno kao dan. No mi zasad ne možemo znati je li to samo nagovještaj postupaka protiv krupnih riba, i jesu li tijela kaznenog progona odlučila nagrizati korupcionašku mrežu tako

što očekuju da će sitne ribe progovoriti protiv krupnih. Trebamo malko strpljenja, jer će se brzo vidjeti u kojem smjeru stvari doista idu".

Pitali smo ga smatra li da je slučajnost da do uhićenja dolazi tek nakon smrti Milana Bandića.

"Ništa nije slučajno. Prije nepune dvije godine, kao zastupnik u Gradskoj skupštini, ukazivao sam na eklatantne primjere nezakonite 'kupovine' zastupnika. Iz aviona se je mogao vidjeti način na koji su ljudi postajali 'žetonima', ali – nitko nije htio reagirati, pa ni USKOK. Ja nemam dokaza da bih tvrdio kako je ta ignorancija bila posljedica nekog naloga koji bi došao iz Banskih dvora, s Pantovčaka ili s nekoga trećeg mjesta. No ta je ignorancija, prema mome mišljenju, bjelodano svjedočila da tijela kaznenog progona budno osluškuju što će na nekom od zagrebačkih brjegova izazvati odobravanje, a što negodovanje.

Tako je to, kad nam je pravosudni sustav i sastav Ustavnoga suda faktično skrojen dogovorom političkih stranaka, dakle – tijela koja su i sama obilježena negativnom selekcijom i korupcijom, pa najčešće funkcioniraju kao privatna poduzeća. Kao što u umjetnosti ili u novinarstvu postoji autocenzura, tako jedna njezin oblik egzistira i na drugim područjima. Od 1945. do danas ljude dresiraju da se ne zamjeraju moćnima, pa je nažalost normalno da su se mnogi naviknuli na dresere i dresuru, i pritom sami sebe tješe da nisu kukavice nego postupaju 'mudro'. Čitava ljudska povijest puna je takvih 'mudraca', i na njih je s pouzdanjem mogao računati svaki sustav neslobode i pljačke", zaključno poručuje Jonjić.