Danas se obilježava Međunarodni dan nestalih osoba, a Hrvatska 30. kolovoza obilježava i Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu. 

Iako Ministarstvo hrvatskih branitelja radi odličan posao u potrazi za masovnim grobnicama, ekshumacijama i identifikacijama, i dalje imamo 1792 nestalih iz Domovinskog rata.

Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved u nekoliko je navrata istakao da suradnja Srbije u potpunosti izostaje kada je u pitanju dostavljanje informacija o sudbini nestalih, a jednom je prilikom posebno naglasio kako je “potpuno jasno da u arhivama u Srbiji postoje zapisi o tome gdje su posmrtni ostatci nestalih osoba.”

“Optuženima za zločine umanjiti kaznu ako dostave informacije”

Sandra Rapčak kćer je nestalog Borisa Rapčaka i predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskoga rata. potpuno se slaže sa ministrom Medvedom, no smatra da da postoje načini kojim bi se Srbija mogla jače “pritisnuti” na suradnju:

“Nama je ponekad najlakše tražiti krivca u našim institucijama, međutim moramo biti svjesni da su informacije o nestalima u Republici Srbiji i među Srbima u Hrvatskoj jer su neki od njih i sami svjedočili strašnim zločinima. Hrvatska sigurno ima određene ‘instrumente’ u svojim rukama kojima može i mora jače pritisnuti vlasti Srbije, a jedan od njih je spriječiti ulazak Srbije u EU dok ne dostavi potrebne informacije”, predlaže Rapčak koja, osim blokade Srbije za ulazak u EU, smatra da bi učinkovito bilo i dizanje optužnica za ratne zločine:

“Puno više trebamo raditi na tome jer je to jedan od načina kako prisiliti zločince da daju informacije o nestalima obzirom da je i njima u interesu smanjiti vlastitu kaznu”, smatra Rapčak.

Sandra Rapčak još uvijek očekuju informacije o svom ocu Borisu koji je 30. rujna 1991. izašao iz obiteljske kuće u Sotinu i otišao je na farmu Jakobovac, nedaleko od Ovčare. Ubrzo nakon toga, u Sotin su nahrupili četnici i zarobili obitelj Rapčak uključujući i tada dvogodišnju Sandru. Majku su joj, kaže, dva dana silovali i sve su to preživjeli, no oca od tada nije vidjela:

“Kapetan Boro silovao je moju majku”

“Izveli su ga iz kuće u kojoj je bio, pretukli i odvezli u smjeru Ovčare. Za njega više nitko nije čuo. Posljednjih sam godina pokušavala svašta, pričala s bivšim susjedima Srbima, ali nitko mi ništa ne želi reći. Jedino su mi potvrdili da su ga ubili.”

Bila je, kaže, aktivna na pojedinim sudskim procesima kada je pričala sa svojim bivšim susjedima Srbima preko kojih je htjela doći do nekih informacija:

“Pitala sam Žarka Miloševića koji je i sam priznao neka ubojstva zbog kojih je osuđen i zbog kojih i danas leži u zatvoru, o čovjeku koji je silovao moju majku. Bio je prestrašen i iznenađen. On je bio naš prvi susjed, pa smo nekako računali da će nam otkriti tko je čovjek kojega je oslovljavao sa ‘kapetan Boro’. Rekao je da je riječ o Borivoju Tešiću. Milošević je tada bio spreman dati DORH-u izjavu, ali se ništa nije pokrenulo. Na žalost, ‘kapetan Boro’ je u međuvremenu umro”.