Lipik 1991.: Sjećanje na dan kada je grad pao, ali njegov duh ostao nepokoren
Prigodom 34. godišnjice pada Lipika 1991., donosimo priču o borbama, herojima, razaranju i neumornom duhu obrane grada. Lipik ostaje simbol hrabrosti, žrtve i otpornosti u Domovinskom ratu.
LIPIK, 27. studenoga 2025. – Lipik, pitomi slavonski gradić poznat po ljekovitim vodama i mirnom načinu života, u Domovinskom ratu postao je simbol otpora, hrabrosti i nepokolebljivog domoljublja. Na današnji dan prije 34 godine, 27. studenoga 1991., grad je pao pod žestokom okupacijom, ali uspomena na branitelje koji su položili svoje živote ostaje trajna, snažna i ukorijenjena u kolektivnom identitetu Hrvatske.
Put prema okupaciji: mjeseci razaranja i borbi
Već u srpnju 1991. godine započeli su napadi srpskih paravojnih skupina potpomognutih Jugoslavenskom narodnom armijom. Sustavna kampanja razaranja zahvatila je cijelu zapadnu Slavoniju, a Lipik, smješten na strateškom položaju između Pakraca i granice prema Požeškoj kotlini, vrlo brzo postaje jedna od najtežih točaka sukoba.
Tijekom listopada i studenoga napadi su postajali sve žešći. Neprijatelj, pomoću JNA dovlačio je ljudstvo i tehniku, uglavnom iz Bosne.
Lipik je tih dana 27. studenog bio pravo borbeno polje, a srpski agresori potpomognuti s JNA, u ranim jutarnjim satima kreće u napad. Hrvatske snage tada nisu imali oružje za protuoklopnu borbu, pa su se počeli povlačiti prema pričuvnim položajima. Pravi napad uslijedio je oko podne, današnjim ulicama Crkvenom, Frankopanskom i Školskom ulicom. Prilikom povlačenja uspijevaju ručnim bacačem onesposobiti jedan neprijateljski tenk.
Na 27. studenoga 1991., jedinice JNA, među kojima i ozloglašena 63. padobranska brigada, probile su hrvatske linije. Usprkos nadljudskim naporima branitelja, obrana se povukla prema Filipovcu. Tog dana poginulo je šest hrvatskih branitelja, dok je njih 12 ranjeno. Lipik je pao – ali njegovi branitelji nisu poklekli.
Heroji s imenom i prezimenom
U obrani Lipika sudjelovali su i domaći i strani dragovoljci, a među njima posebno se ističe Ibrahim Abushaala – Gadafi, libijski dragovoljac i zapovjednik obrane grada. Njegovo vojno iskustvo, hrabrost i posvećenost borbi za slobodu Hrvatske učinili su ga legendom među braniteljima. Gadafi je poginuo od snajperskom metka.
Gadafi je poginuo tijekom pada grada. Njegovo tijelo ostalo je na okupiranom području, a neprijateljski mediji nazvali su ga „libijskim plaćenikom“ koji je navodno ratovao za „ustašku vlast“. Ta je vijest uzburkala libijsko veleposlanstvo u Beču, no ubrzo je dokazano da se radi o dragovoljcu koji je iz ideala došao braniti Hrvatsku. Nakon identifikacije, njegovo tijelo preneseno je u rodni Mysuratu, gdje je uz vojne počasti sahranjen.
Uz Gadafija, pale su i druge hrvatske žrtve: Branko Marinčić, Robert Klasnić, Zoran Brkić i Marijan Sabljić.
Svaki od njih dao je život za svoj grad, svoju domovinu i buduće generacije.
Razaranje nalik Vukovaru
Lipik je jedan od najrazorenijih gradova u Domovinskom ratu. U razdoblju okupacije i borbi, uništen je gotovo do temelja – od domova i škola, do crkava i povijesnog središta. Stručnjaci su razinu devastacije uspoređivali s Vukovarom, a snimke razrušenog Lipika i danas izazivaju duboke emocije.
Oslobađanje 6. prosinca 1991. označilo je prekretnicu, ali i početak dugog procesa obnove grada koji je trebao ponovno stati na svoje noge.
34 godine poslije: sjećanje kao obaveza
Danas, više od tri desetljeća nakon tih tragičnih događaja, Lipik živi, obnavlja se i napreduje – ali nikada ne zaboravlja. Svake godišnjice, kao i danas, odaje se počast braniteljima koji su pokazali da se sloboda ne dobiva, već zaslužuje i brani.
Okupacija Lipika nije samo povijesna činjenica. Ona je podsjetnik na cijenu slobode i simbol pobjede duha nad nasiljem. Grad je ponovno izgrađen, ali njegov identitet zauvijek čuvaju imena onih koji su ga branili.
Operacija oslobađanja Lipika i okolice izvedena je pod kodnim nazivom „Orada“ i trajala je od 5. do 8. prosinca 1991. godine te su njome oslobođeni Lipik, Dobrovac i Kukunjevac.
Lipik, grad ljepote pretvoren je u avet. Ako bi se pogledale fotografije iz tada okupiranog Vukovara uvidjeli bi da je i Lipik na isti način razoren.
Njihova žrtva ostaje zavjet generacijama:
Lipik živi zahvaljujući njima. Hrvatska ih nikada neće zaboraviti.
