Htjeli su ga šokirati, ali plan je propao. Tinjani su veličanstveno dočekali Martina Erlića, no "probio je tajnu šifru" i sve znao....

- Jedan novinar me nazvao i rekao da mi spremaju doček. Nažalost, iznenađenje im nije uspjelo - smije se Erlić.

Tinj je u utorak navečer gorio. Selo kraj Zemunika njegov je dom. Roditelji i braća vode OPG, sve su uspješniji, dokazuju kako se na poljoprivredi može raditi dobar posao koliko god pri tome bilo poteškoća, a on je s 12 godina krenuo u svijet za nogometnom loptom.

- Moji su držali u tajnosti što spremaju, ali svejedno je bilo nezaboravno. Ne mogu opisati osjećaje i emocije, pamtit ću to cijeli život.

Kako je ušao u selo?

- Dogovor je bio da dođemo iz Zagreba u devet navečer. Laganini smo se vozili kako bismo stigli točno po planu. Na ulasku u selo krenula je bakljada, vozili smo se kroz nju da bi me dočekali obitelj, rodbina, prijatelji, te poznanici iz našeg i drugih sela... Rekao bih da je na igralištu bilo više od 500 ljudi. Neopisivo je bilo vidjeti sve njih.

Naravno da se vrtio ražanj, da je bila prava fešta, svakoga je pozdravio i zahvalio se...

- To su ljudi koje znam cijeli život, od rodbine do poznanika. Nešto prekrasno. Održao sam govor, rekao sam kako se nadam da je to tek početak, da će biti još više razloga za slavlja, te da ćemo uživati tako kao što smo uživali ovog utoraka.

Kažu da je najteže biti "prorok" u svojem selu. Poštivan i cijenjen.

- Mene i moju obitelj poštuju. Sve sam napravio radom, trudom i odricanjem. Zašto me ne bi cijenili kad ljudi znaju odakle dolazim i što sam prošao kroz život? Drago mi je zbog toga.

Ponosni su na vas, a cijela Hrvatska sipa vam komplimente nakon vaše prve reprezentativne akcije. Čestitke pljušte. Tri impresivna stoperska nastupa protiv igrača kao što su Benzema, Mbappe, Nkunku, Griezmann, Dolberg...

- Neke naše igrače sam poznavao, pojedine nisam. Luka Modrić je došao nakon dva-tri dana, tada smo se upoznali. Bilo mi je čudno na početku jer nisam mogao vjerovati s kojim igračima dijelim svlačionicu. Malo-pomalo sam se morao naviknuti. Prvu utakmicu igrao sam na punom Poljudu u Splitu, što je san svakog djeteta iz Dalmacije, tako je bio i moj. Došlo je dosta obitelji, prijatelja... Ne mogu to opisati. Da sam birao sam, ne bih mogao za debi izabrati bolji trenutak. Ušao sam u utakmicu opušteno jer znao sam koliku imamo podršku s tribina, da nas gleda i prati cijela Hrvatska. Veliki sam domoljub i igrati za hrvatsku reprezentaciju poseban je osjećaj. Hvala Bogu, uspio sam odraditi to kako treba...

Nakon 1:1 i niza pohvala, drugi ispit bio je s Danskom u Kopenhagenu. Sačuvana mreža, domaćin je ostao na jako malo prijetnji golmanu Livakoviću, tek na jednom udarcu u okvir vrata.

- Bodrilo nas je oko dvije tisuće ljudi na tribinama, a meni je to izgledalo kao da nas bodri cijeli svijet. Sve ovisi kako si posložiš stvari u glavi. Na kraju je, nakon dvije dobre utakmice, došla Francuska na Stade de Franceu. Ostalo je još toliko snage. Velika je zasluga svih igrača koji su mi bili pri ruci, od Vide, Vrsaljka, Modrića, Kovačića, Brozovića, Kramarića... Dečki su me sjajno prihvatili, pomogli tijekom utakmica, kao i savjetima. Mogu im samo zahvaliti. Kao i izborniku Daliću, te njegovim suradnicima Mandžukiću, Ćorluki, Oliću... direktoru Pletikosi. Pomogli su mi kroz razgovore...

U nedavno okončanoj sezoni Serie A odigrao je 30 utakmica, pritom je zabio i dva gola protiv Verone i Cagliarija. Sportaš je koji voli izazove, njemu koljena ne klecaju, situacije koje bi nekima bile pritisak, njega tjeraju da izvuče iz sebe maksimum. S takvom glavom sve je daleko lakše. Taktički je obučen u talijanski štof, visok, snažan u duelu, hrabar, dobar s loptom... Igrao je za mlade hrvatske vrste 31 utakmicu u raznim dobnim kategorijama, ali nije ga bilo u HNL-u i za mnoge je kod nas do izlaska na scenu u A vrsti bio poprilična ili potpuna nepoznanica.

- Uvijek imam tremu prije utakmice, ali to je ona pozitivna koja te drži da ideš 300 na sat kad krene igra. Nije to trema da bih se bilo čega bojao. Ne, nego samo diže koncentraciju i energiju, da si budan i spreman svih 90 minuta.

Kakav je točno bio doživljaj na terenu Stade de Francea kad ste išli na asove Tricolora? I kakav je bio plan?

- Znao sam da je Mbappe jako brz, a tu je negdje i Nkunku, te sam gledao uzeti koji metar više u slučaju lopte u prostor i trke. No, nisam se previše oko toga zamarao, treba igrati kao i svaku utakmicu bez presinga. Bez obzira koga imaš ispred sebe. Iako imam veliki respekt prema svima. Ne mogu ući u utakmicu da se preplašim. Oni su igrači koji imaju veću kvalitetu od ostalih, ali normalni su ljudi kao i svi. Ključno je biti fokusiran cijelo vrijeme jer trenutak nepažnje zna biti koban. Jedino sam malo više pripazio na prostor, na dubinu, budući da su super brzi. Ujedno su i lukavi...

Je li bilo kritičnih trenutaka?

- Ne, nije. Osjećao sam se odlično na terenu. Što je više minuta prolazilo, to je u mene ulazilo više sigurnosti.

Izbornik je kazao da ste izborili stalno mjesto u reprezentaciji, možete se već lagano pripremati za SP.

- Ma ne, ne volim trčati pred rudo. Nadam se da sam odradio posao kako treba, sada se odmaram, a o Svjetskom prvenstvu ne želim razmišljati. Ne, treba ići po redu, puno nas toga čeka do tada.

Oduševili ste Tinj prvim nastupima, takav doček za debi nije uobičajen, a što ste se dogovorili – sljedeća fešta nakon Mundijala?

- Pustimo sad to, nismo ništa dogovorili... - ne želi se razbacivati najavama Martin.

Kako gledate na sedam bodova u četiri utakmice Lige nacija?

- Lošije smo odigrali s Austrijom, iako smo i u tom susretu imali na početku dvije-tri dobre prilike. Ako ne zabiješ pogodak, primiš ga. Neću reći da smo bili ne znam kako dobri, no odmah smo kažnjeni. Međutim, vratilo nam se u sljedeća dva nastupa. Sada sve ovisi o nama, trebamo dobiti zadnja dva susreta i to će biti to.

To će biti Final Four četiri najbolja, borba za trofej, dva koraka od pehara na završnici u lipnju 2023. godine. Ako padne Danske, možda neće trebati ni bod, a kamoli tri s Austrijom...

- Može biti tako, vidjet ćemo sve...

Hit ste postali kao tandem s Josipom Šutalom.

- Dečko je top. Suradnja je vrhunska. Kliknuli smo. Komunikacija među nama je sjajna. Odlično smo to odradili. Pravi je. Nadam se da će nastaviti ovako igrati, ima svijetlu budućnost.

Sad nije bilo Joška Gvardiola zbog ozljede, vas ste trojica mladih za dva mjesta. Ozbiljna konkurencija, da ne spominjemo starije...

- Gvardiol je klasa svjetskih razmjera. O njemu ne treba pričati, sve se zna, nadam se da će se brzo oporaviti i vratiti. Bit će jaka konkurencija, ali svi imamo isti cilj, to je da Hrvatska dobiva. Tko god igra, mora dati sve od sebe.

Čekali su ga prijatelji, tu smo završili s razgovorom, kažu da je njegov odmor često aktivan, sam ne krije da rado pomogne obitelji u radovima na polju i staji, i gdje god treba. S 12 godina otišao je u Dinamo, potom Rijeku, pa sa 16 u Italiju... Otac Nino je hrvatski branitelj, zajedno sa suprugom Vilom i još četvero djece, ima po dva brata i sestre, bacio se na poljoprivredu - višnje, trešnje, masline, povrće, ali i stoku ovce, svinje.... Složna su obitelj, pisalo se kako je propustio bratovo vjenčanje.

- O tome koliko su moji ponosni na mene ne trebam ni pričati. Imam veliku obitelj, koja me uvijek bodrila. Ne samo sad, nego otkad sam otišao u Zagreb, cijeli moj put. Uvijek sam bio na prvom mjestu. I ako nije bilo, trebalo je biti za Marina. Sve su davali meni, što god su imali da uspijem u životu. Braća i sestre su vjerojatno ispaštali. Zahvalan sam i gledam da im se odužim, da im olakšam život - zaključio je Martin Erlić.