Svakodnevno razgovarajući s mnogobrojnim ljudima teško je ostati pozitivan i optimističan. Jer zajednički nazivnik tih razgovora jest nedostatak nade i vrlo često ogorčenost na opću nepravdu koja vlada u Hrvatskoj. Od onih koji pate zbog ne-funkcionirajućeg zdravstvenog sustava, pa onih, na primjer u policiji, koji unatoč svojih izvrsnih kvalifikacija ne mogu napredovati u sustavu, pa onih originalnih i vrijednih vlasnika OPG-ova koji unatoč zdravom poslovnom planu ne mogu dobiti kvalitetno financiranje od banaka, pa onih koji su izloženi nemilosrdnom teroru lihvarskih agencija zato što HNB i DORH ne rade svoj posao, …mogao bih do u nedogled navoditi primjere nepravde u svim segmentima hrvatskog društva.

I onda se javi jedan od glavnih krivaca te nepravde, Stjepan Mesić, koji hladnokrvno lamentira o Bandićevoj hobotnici. Čovjek koji dokazivo spada u vrhušku udbaške duboke države, osoba poznata kao prvak privatizacijskog lopovluka početkom devedesetih u slučaju Našice-cement, dokazani krivokletnik u Haagu, dokazani počinitelj kaznenog djela neovlaštenog davanja tajnih dokumenata, upetljan u niz korupcionaških slučajeva – od afere HPB-Bankomat, Podravke, pa do zapošljavanja na fiktivno radno mjesto svoje kćeri upravo kod tog Bandića, u takozvane Terme Zagreb.

Stipe Mesić je primjer zbog kojeg Hrvati padaju u očaj i iseljavaju se iz Hrvatske. Osoba kojoj bi se zbog niza slučajeva moralo suditi, u javnosti se tretira kao moralnu vertikalu. I onda se sjetimo kada je jedan drugi dužnosnik, Vladimir Šeks, glavni krivac za hrvatsko krivosuđe koji istu frustraciju izaziva kod Hrvata, u funkciji predsjednika Sabora inicirao dodjelu najviših državnih odličja za Mesića, a onda se Mesić odužio i kao predsjednik države odlikovao Šeksa. Upravo je to slika današnjeg hrvatskog apsurda.

Udbaške strukture se međusobno odlikuju i hvale, dodjeljuju kredite, ne plaćaju poreze, a onda donesu predstečajni zakon, i što bi narod rekao, na temelju tog zakona opljačkaju taj narod.

Pravosudna tijela godinama znaju za kriminalne radnje, i onda uhićuju Bandićeva vozača i putem korumpiranih medija tu smiješnu i lažnu priču prikazuju kao vrhunac obračuna s korupcijom. Svakome je jasno da, ukoliko je vozač bio u prilici bespravno se bogatiti – što je onda tek s njegovim šefovima?! Vozač nema nikakve ovlasti potpisati ugovor, dodijeliti nekome bilo što. Vozač može ono učiniti što mu dopusti onaj kojega vozi, to znači njegov šef. Ali taj DORH i to pravosuđe nas prave ludima, vrijeđaju našu zdravu pamet i inteligenciju. Vladajuće strukture, mrtve hladne, bez da se crvene, lažu narodu u oči. Vjerojatno će u sljedećoj fazi uhititi portire i spremačice.

Tu drskost iznošenja laži hrvatski građani doživljavaju svaki dan. Tako šef porezne uprave, izvjesni Kutleša, javno tvrdi kako Porezna uprava konstantno provjerava razmjer imovine i prihoda onih koji ispunjavaju porezne kartice. Kojeg li bezobrazluka i laži!

Što je radila porezna uprava, gdje su njezini rezultati? Na koji bi način pokojni Bandić dokazao legalnost izvora s kojima je kupio svoje silne nekretnine, od stana u Zagrebu od 250m2 te ostalih nekretnina? Provjerava li gospodin Kutleša izvore kako je predsjednik Sabora sagradio svoju kuću? Provjerava li kako je Todorić kupio dvorac? Ili kako su Nadan Vidošević ili bivši ministar Hrvoje Vojković došli do ogromnih nekretnina na najboljim lokacijama u Zagrebu?!

Jer, dokazivati legalnost imovine ljudima koji cijeli radni vijek rade u Hrvatskoj, i kojima su registrirani svi njihovi legalni prihodi, u međuvremenu je vrlo jednostavan proces. Njihova objašnjenja o porijeklu svog kapitala su smiješna i nevjerodostojna isto kao kad Stipe Mesić priča o hobotnici – zemljo, otvori se!

Rezultati rada te elite jest predzadnje mjesto platežne moći u EU, jest raseljavanje Hrvata, jest protuustavno i anticivilizacijsko nagrađivanje srpskog agresora, jest blokada državnih institucija, jest sprječavanje rada legalnih institucija, jest kršenje europskih vrijednosti.

Jučer je bio rođendan Ljudevita Gaja, čuvenog hrvatskog znanstvenika i političara,

autora pjesme „Još Hrvatska ni propala dok mi živimo“.

I Gaj je doživljavao nepravdu, pa je imao potrebu sročiti takvu pjesmu. Ali kolikogod smo nezadovoljni, činjenica jest da je Država Hrvatska stvarnost, da smo punopravna članica zajednice svjetskih naroda, članica EU-a i NATO-a, te je pred nama zadatak kojeg možemo i moramo savladati.

Mi Hrvatsku moramo -

dekorumpirati, dekomunizirati i demokratizirati.

U Hrvatskoj nitko ne smije biti iznad zakona, i zakon mora biti jednak za sve. Kad Hrvatska bude pravna i pravedna, uzletjet će kao Feniks i zasjati na europskom nebu. A sadašnje mutikaše, prevarante i sitne šibicare treba sukladno zakonu zbog njihove korumpiranosti i svekolikih zlouporaba primjereno kazniti.

Hrvatska je prelijepa zemlja s prekrasnim i vrijednim ljudima, i mora se riješiti samozvane pokvarene vladajuće kaste. Mi imamo pravo biti ravnopravna europska nacija i zato ćemo i uspjeti.

Duboko vjerujem u našu pobjedu, NAS JE VIŠE!