“Ratovao sam za slobodu, ne za mirovinu”, govorio je za života, pobirući tako još veću naklonost ljudi koji su ga okruživali. Umjesto lagodnog, umirovljeničkog života, Babić je svu svoju energiju usmjerio u snimanje serije o krvoproliću u Vukovaru i ljudima koji su ga mjesecima gotovo goloruki branili. Tako je u suradnji s Dominikom Galićem došlo do realizacije briljantne dokumentarne serije “Heroji Vukovara”. Marka Babića zaustavio je moždani udar 05. srpnja 2007. godine. Na sprovod mu je došlo najmanje 5 tisuća ljudi, a izjave njegovih prijatelja i suboraca otkrivaju zašto ga je toliko ljudi željelo ispratiti:

“Bio sam šokiran. Takvi se ljudi rađaju jednom u sto godina i smatrao sam to velikim gubitkom. Zapravo, kada bolje razmislim, stječem dojam da se doslovno na ovom svijetu pojavio sa nekim zadatkom, kao primjer ostalima… Ne treba zaboraviti da je Marko prvi stao pred tenkove. I za života su ga ljudi doživljavali poput nedodirljivog idola, iako on nikada nije ostavljao takav dojam. Sjećam se prilikom snimanja serijala ljudi koji su pitali smiju li ga samo vidjeti, a mnogi su se s njim željeli fotografirati. Unatoč svemu, on je bio prilično prizemljen. Svoju ‘savitljivost’ i prilagodljivost pokazao je i na snimanju kada je apsolutno prihvaćao sugestije. No, onda kada je mislio da nešto odudara od istine ili da nešto mora biti izrečeno – bio je neumoljiv”, opisuje ga producent Dominik Galić.

Tomislav Orešković, pripadnik “Žutih mrava” i Markov suborac i prijatelj iz djetinjstva, kaže kako je Babić bio opak borac: “Bio je neumoran i vrlo precizan u uništavanju tenkova. U svega tri, četiri dana uništio ih je 14, međutim, ja sam siguran da ih je uništio više, barem još pet. Ali, Marko je brojao samo one koji su bili neprepoznatljivi! Nije imao potrebu veličati stvari, jednostavno je ratovao i to shvaćao vrlo ozbiljno. Nikad se ni na što nije žalio…”