U Vukovaru nema mira. A prema svemu sudeći ne će ga ni biti. Sve dok se ne odgovori na pitanje: tko je pobio sve te ljude? Naime, Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru još je 2002. podnije optužnicu za zločine u ovome gradu protiv: Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića, Živote Panića,

Milete Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Vojislava Šešelja i Gorana Hadžića, jer su krivi „da su u razdoblju od mjeseca kolovoza do 18. studenoga 1991. na području općine Vukovar  prilikom oružane agresije bivše tzv. JNA i pridruženih paravojnih  četničkih postrojbi na Republiku Hrvatsku, a s ciljem protjerivanja i ubijanja svog nesrpskog pučanstva u gradu Vukovaru, te uništavanja svih kulturnih i povijesnih obilježja hrvatskog naroda i okupacije toga teritorija radi stvaranja „Velike Srbije“, planirali i izvodili borbene akcije, u kojima su im se pridružili i Željko Ražnjatović- Arkan  i Slavko Dokmanović“.

Zatim u istoj optužnici na gotovo šest stranica (!) imenom i prezimenom navedeni su stradali civili, za koje još nema odgovora – tko su njihovi zločinci?

I umjesto da se u Vukovaru bave „pravdom i pravicom“ tamo se sve više nameću teme poput postavljanja ploča na ćirilici i nekakvim notornim „statutom“ ovoga grada na pismu kojeg su građani ovoga grada itekako dobro razumjeli 1991., jer su im sve smrtne i ine presude bile pisane – ćirilicom.

Hrvatsko pravosuđe među ostalim i dalje traži ratnog zločinca Vojislava Šešelja, ne mogu ga naći, ne znaju njegovu adresu, a on je ništa manje nego zastupnik u srpskom parlamentu, ima svoj telefon, tajnicu, a također je tamo i ugledni i cijenjeni „borac za otadžbinu“, kojeg svaki dan susreću i mala djeca.

Jel bi se moglo dogoditi da je neki fašista ili nacista optužen za tako teške ratne zločine protiv Židova, kao ovaj što je kriv za brojna protjerivanja i ubojstva Hrvata, a da recimo Izrael šutke prelazi preko toga, da čeka kad će taj i takav prijeći njihovu granicu, pa da ga onda eventualno privedu pravdi? 

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru predložilo je i brojne svjedoke, odlično opisalo nedjela, ali – što je i kada krenulo po zlu, da se sve više kola okreću naopako i da nam je važnije hoće ili ne će Junak Domovinskog rata Marijan Živković biti osuđen zbog razbijanja nekakve ploče? (A i njegova dva sina su na popisu smrtno stradalih.)

Prije će on i takvi  dočekati „pravdu“ za „limene  ploče“ nego za svoje sinove, odnosno najbliže koji su nevini ubijeni ne u Srbiji, nego u svojoj Domovini-Hrvatskoj!

Netko će možebitno reći – neka institucije rade svoj posao.

Pa, rade ga,  popis je tu, (prilažemo ga u originalu!), a krivaca „nema“!

Dokle?

Sada očito treba izmisliti novi eksces u Vukovaru i ponovno ovakva pitanja još dublje po trpati u ladice.

Mladen Pavković