MOŽE LI ČUDOVIŠNA RAKETA DOSEGNUTI EUROPU I SAD? Kim Jong-un ne zna s kim se igra: Netko mu treba reći istinu, bahati testovi mogli bi mu prisjesti

Sjeverna Koreja ubrzano razvija svoje kapacitete za nuklearni napad. Testiraju široku lepezu oružja: od interkontinentalnih balističkih projektila (ICBM) do hipersoničnog oružja koje potencijalno može izbjeći protuobranu te raketa ispaljenih iz vagona, podmornica i cestovnih mobilnih lansera. Sjeverna Koreja je ove godine izvela rekordan broj testiranja. Također se vjeruje da se priprema za svoj prvi test nuklearnog oružja u zadnjih pet godina.

Za vođu Kim Jong Una, ovo oružje, za kojim teži uz prkošenje nekim od najstrožih svjetskih sankcija, ključno je za obranu njegove vladavine od bilo kakvih potencijalnih napada od strane onih koje naziva “neprijateljskim silama”. Misli prije svega na Sjedinjene Države i Južnu Koreju. Neki analitičari vjeruju da bi Kimov krajnji cilj mogao biti invazija na Južnu Koreju, što je njegov djed Kim Il Sung neuspješno pokušao učiniti 1950. i pri tome odvratiti Washington od dolaska u pomoć Seulu u slučaju rata. I premda se 38-godišnji vođa u početku činio otvorenim za denuklearizaciju, on je čvrsto zatvorio ta vrata u rujnu, proglasivši status Sjeverne Koreje kao države s nuklearnim oružjem “nepovratnim” i odobrivši novi zakon koji daje pravo na preventivnu napadačku upotrebu nuklearnog oružja.

“Kroz nečuvene sankcije i blokade… pokušavaju nas dovesti do toga da sami odustanemo od nuklearnog oružja”, rekao je Kim na sjednici državnog parlamenta 8. rujna. “Ali to se nikad neće dogoditi! Neka uvedu sankcije na 100 ili 1000 dana ili čak 10 ili 100 godina”, ljutito je tada rekao Kim.

Sedmi nuklearni test

Četiri od šest nuklearnih pokusa Sjeverne Koreje izvedena su pod Kimom, koji je preuzeo vlast 2011. Sve ove detonacije dogodile su se na lokaciji Punggye-ri, planinskom području u sjevernoj pokrajini Hamgyong. Prvi atomski test u listopadu 2006. prouzročio je eksploziju snage manje od jedne kilotone, dok je posljednji u rujnu 2017. imao procijenjenu snagu od oko 250 kilotona. To je najmanje 16 puta jače od bombi kojima su SAD uništile japansku Hirošimu i Nagasaki 1945.

Hans Kristensen i Matt Korda iz časopisa Bulletin of the Atomic Scientists procjenjuju da Pjongjang trenutačno može posjedovati dovoljno fisijskog materijala za izradu 20 do 30 nuklearnih bojevih glava. Drugi vojni analitičari vjeruju da bi brojke mogle biti veće.

Ankit Panda, viši suradnik Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir, rekao je za Al Jazeeru u nedavnom intervjuu da Sjeverna Koreja vjerojatno ima 40 do 70 proizvedenih nuklearnih bojevih glava. “Neke od tih bojevih glava su termonuklearno oružje veće snage, a većina tih bojevih glava su ipak fisijsko oružje s relativno nižom nuklearnom snagom”, rekao je. 

Stručnjaci sada kažu da je sedmi sjevernokorejski atomski test neizbježan, a satelitske slike ponovno pokazuju iskopavanje tunela i izgradnju pomoćnih objekta u Punggye-riju. Vann Van Diepen, stručnjak za oružje za masovno uništenje u Stimson centru, rekao je za Al Jazeeru da bi očekivani test mogao uključivati ​​detonaciju “velike” nuklearne bojeve glave s većom snagom od posljednje bombe. Druga opcija je da bi testirana mogla biti ​​manja i lakša “minijaturna” bojevu glavu koja se može postaviti na projektile kratkog dometa za “taktičku” ili bojnu upotrebu. Također tvrdi da je Sjeverna Koreja blizu mogućnosti da montira nekoliko manjih bojevih glava na jedan ICBM, što bi omogućilo da jedan projektil pogodi nekoliko ciljeva odjednom. Van Diepen je rekao da će Sjeverna Koreja morati provesti više testova kako bi dobila takvu “taktičku nuklearku”. Također je upozorio da, čak i kada se test provede, “možda nećemo moći shvatiti što su testirali, jer su dostupne vrlo ograničene informacije o tome što se tamo događa”.

Može li Sjeverna Koreja napasti Južnu Koreju, Japan i SAD?

Iako Sjeverna Koreja ima desetke nuklearnih bombi, nije jasno imaju li sposobnost s njime pogoditi ciljeve u Južnoj Koreji, Japanu i SAD-u. Stručnjaci kažu da ta sposobnost ovisi o nekoliko kriterija. Prvo, Sjeverna Koreja treba razviti projektile koji mogu preletjeti te udaljenosti, i drugo, mora moći adekvatno postaviti bojeve glave na te projektile kratkog, srednjeg i dugog dometa. Stručnjaci procjenjuju da Pjongjang ima rakete dovoljnog dometa. Kažu da već desetljećima ima projektile koji mogu pogoditi svoje susjede, a 2017. su demonstrirali projektil koji može dobaciti čak do kontinentalnog SAD-a, uspješnim testiranjem Hwasong-15, rakete koja navodno ima domet od 12 800 km. U ožujku ove godine, Sjeverna Koreja također je tvrdila da je testirala raketu još većeg dometa, Hwasong-17 koju su senzacionalistički prozvali “čudovišnom raketom”.

Ipak, upitno je može li Sjeverna Koreja svoje bombe učiniti dovoljno malenim da mogu stati u vrh (“nos”) njezinih projektila. Grupa stručnjaka Ujedinjenih naroda izvijestila je prošle godine da je anonimna država članica procijenila da Sjeverna Koreja doista ima sposobnost montirati nuklearne bojeve glave na svoje balističke projektile kratkog, srednjeg i dugog dometa. Ako je to istina, to znači da Pjongjang ima rakete s nuklearnim glavama koje mogu pogoditi njegove susjede. Međutim, ostaje pitanje o njihovim sposobnostima da pogode SAD. Ovaj aspekt ima veze s ICBM tehnologijom. Nakon što su lansirani, ovi projektili putuju u svemir i zatim ponovno ulaze u Zemljinu atmosferu kako bi pogodili svoje mete. Stručnjaci kažu da Pjongjang tek treba pokazati može li proizvesti toplinski štit koji može zaštititi nuklearnu bojevu glavu tijekom ponovnog ulaska u atmosferu jer se pri tom procesu stvaraju visoke temperature.

Amerika ih može zgromiti

John Tierney, izvršni direktor Centra za kontrolu naoružanja i neproliferaciju, rekao je da neki stručnjaci ne vjeruju da je “Sjeverna Koreja još ovladala sposobnošću minijaturiziranja i uspješnog postavljanja oružja” na ICBM i da također sumnjaju da su usavršili “sposobnost projektila da uspješno izdrže brzine i temperature pri ponovnom ulasku”. Napomenuo je da je najnoviji test ICBM-a Sjeverne Koreje ocijenjen kao neuspješan, ali je rekao da postoji zabrinutost jer Pjongjang “nastavlja testirati i poboljšavati oružje prilično brzim tempom”.

Druge sposobnosti koje je Sjeverna Koreja nastojala unaprijediti ove godine su agilnost projektila i sposobnost izbjegavanja obrane, kao i lansiranja s različitih platformi, uključujući željezničke vagone i iz nove eksperimentalne podmornice, što može otežati neprijateljima otkrivanje i uništenje ovih oružja. Sjeverna Koreja također je testirala rakete na kruto gorivo, što je tehnologija koja rakete čini lakšim za transport i bržim za lansiranje od onih na tekuće gorivo. Unatoč ovim prijavljenim naprecima, SAD, koji ima baze i trupe u Južnoj Koreji i Japanu zadržava ogromnu nuklearnu i konvencionalnu vojnu nadmoć nad Sjevernom Korejom. Washington ima mogućnost napasti Sjevernu Koreju koristeći projektile lansirane s podmornica u Tihom Oceanu i iz bombardera B-52. Također mogu ih napasti projektilima lansiranim iz baze Guam te s ICBM raketama lansiranim sa zapadne obale u Kaliforniji. Drugim riječima, SAD je u mogućnosti vrlo brzo potpuno uništiti Sjevernu Koreju. No, zbog razvoja sjevernokorejskih nuklearnih kapaciteta, uskoro će doći do neke vrste uzajamnog odvraćanja od takve vrste napada.